Istina je prava novost.

Zahvalno hodočašće za 6. Antunovski hod mladih

Zahvalno hodočašće za 6. Antunovski hod održan je 22. lipnja u Padovi. Okupilo se više od petsto sudionika, njih najviše iz Zagreba uz duhovnu pratnju svetoduških franjevaca konventualaca. Pridružilo im se i stotinjak hodočasnika iz Splita, te njih pedesetak iz Waiblingena (Njemačka).

Prvi put su organizatori i sudionici ovog projekta nove evangelizacije i duhovnog rasta mladih odlučili organizirati dolazak na grob sv. Antuna u Padovu i slaviti misu u padovanskoj bazilici.

Prva postaja hodočasničkog dana bilo je Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića, uz osobnu i zajedničku pobožnost. Nastavilo se pješačiti gradom uz obilježja Antunovskog hoda – antunovske, vatikanske i hrvatske zastave –  do Bazilike sv. Justine i zajedničke molitve na grobu sv. Luke. Središnji događaj bila je euharistija koju je u Bazilici sv. Antuna predvodio fra Stjepan Brčina. S njim su koncelebrirali fra Vladimir Vidović, fra Zvonimir Pervan, fra Filip Pušić i don Mate Antunović, voditelj splitskih hodočasnika. U asistenciji su bili franjevački bogoslovi, novaci i sjemeništarci.

„Evo nas na grobu, mjestu na kojem želimo reći hvala, ne se samo usmjeriti na sv. Antuna, nego na Boga, Njemu reći hvala, jer sv. Antun nas samo nadahnjuje za Hod, a cilj je doći do Boga“, objasnio je na početku propovijedi fra Stjepan i osvrnuo se u nastavku na zahvalnost. „Današnjem čovjeku nedostaje zahvalnosti, a ponekad ne vidimo ni blagoslove koje primamo, fokusiramo se samo na zlo“, istaknuo je i kao primjer uzeo evanđeoski tekst o desetorici ozdravljenih gubavaca i samo jednom koji je došao Isusu zahvaliti na ozdravljenju. Taj jedan bio je poganin i nije mogao poštivati religiozna pravila o ozdravljenju te poći u hram. Njemu je ostalo samo doći k Isusu: „Sjetimo se svojih trenutaka kad nemaš kome drugom ići, samo ti ostaje Isus. Zato se utječemo sv. Antunu da poput njega imamo pouzdanje u Boga.“

Fra Stjepan se osvrnuo i na prosjek današnjih vjernika od kojih svaki deseti dolazi na zahvalu Gospodinu – euharistiju: „Omjer je isti kao i s ozdravljenim gubavcima – 1:10, jedan dođe zahvaliti. I tog jednog Isus nije odbio, već mu je dao poslanje – idi i svjedoči. I nama koji smo primili Njegovu milost daje poslanje – idi i svjedoči.“ Zato je Antunovski hod mladih nazvao svjedočenjem, a bez svjedočenja Crkva umire. Posebno je mladima pojasnio kako pristupiti pitanju kamo nas Bog šalje svjedočiti. Za to crpimo snagu u euharistiji. I sv. Antuna je vjera usmjeravala kako bi prepoznao u kojem području može najviše dati. Naše poslanje je u ovom vremenu i na ovom konkretnom mjestu svojega života – od škole i fakulteta, preko duhovnih zvanja do braka i obitelji.

Odgovarajući na to pitanje, podsjetio je i na papu Benedikta XVI. koji je završni pozdrav na kraju mise – Idite u miru – objašnjavao da to nije kraj, već naglasak ostaje na idite i svjedočite Radosnu vijest. „Danas su nam potrebni evangelizatori svjedoci, i to da idemo! Dosta je kukanja, idemo! Može se uspjeti kad smo instrument u Božjim rukama“, objasnio je fra Stjepan i upotrijebio motivacijsku rečenicu koju govori i svojim suradnicima u Evangelizacijskoj zajednici, kao i mladima koji dolaze na DDV četvrtkom: „Sunce moje, ti samo trebaš govoriti o iskustvu Boga. Ako si zaljubljen u Boga, onda ćeš moći i govoriti o Njemu i imat ćeš što govoriti. Ako imaš iskustvo milosti živoga Boga, ne smije to zatomiti.“

U skladu s geslom 6. Antunovskog hoda „Tko daje srce, daje sve“, ponovio je kako „nema polovičnog davanja sebe“. I kad se tako potpuno daje, tada Duh Sveti silazi po nama na ulice i trgove, što se i dogodilo u Zagrebu 8. lipnja, osobito na Trgu bana Jelačića. „Dragi mladi, vi odlazite iz Crkve zato što vam ništa nije dotaklo srce. Na vas se računa, da budete oni koji se bore za Krista, a ne da budete kukavice. Traži se autentičnost. Sv. Antun nam je u tome nadahnuće, naš život ima smisla kada kažemo – Duše Sveti, djeluj!“ Propovjednik je bio vrlo konkretan i u savjetu kako se predati Providnosti i kako s Bogom biti konkretan, ali i radostan: „Ostavite svoj isplanirani život. Pusti da se on s Bogom odvija dan po dan. Dok si mislima previše daleko i u molitvi općenit, može te obeshrabriti kad ne vidiš konkretna čuda. Molitve je potrebno konkretizirati. Molite za konkretne stvari, pa ćete vidjeti čuda. Takve konkretne molitve u evangelizaciji su jako važne. I mi smo na Antunovskom hodu gledali što smo u pripremi izmolili.“

Fra Vladimir Vidović, organizator hodočašća, na kraju mise je zahvalio svima koji su sudjelovali u 6. Antunovskom hodu, kao i onima koji došli u Padovu. Dodao je kako od tog trenutka „može početi odbrojavanje“ do sljedećeg, 7. Antunovskog hoda za mlade iduće godine. „Volio bih da ovo hodočašće u Padovu postane tradicija, ali ujedno i priprema za novi Hod“, zaključio je.