Istina je prava novost.

Proslava blagdana sv. Roka na Liščevki

Blagdan sv. Roka proslavljen je u nedjelju, 18. kolovoza 2024. na Liščevki kod kapele sv. Roka, koju je 1996. godine blagoslovio tadašnji umirovljeni riječki nadbiskup Josip Pavlišić.

Misno slavlje je predvodio svećenik Banjolučke biskupije vlč. Ilija Ivoš, u suslavlju vlč. Tadije Ivoša, koji je toga dana bio propovjednik, i domaćeg župnika Marija Vazgeča.

Na misi je pjevao župni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.

Kršćanin „ne samo da vjeruje u Boga, nego vjeruje Bogu, a to je puno zahtjevnije“, kazao je na početku propovijedi vlč. Tadija Ivoš. „Vjerovati nekome znači imati puno povjerenje u njega, biti siguran da će on napraviti najbolje što se može. Kad steknemo pouzdana prijatelja, njemu vjerujemo“, rekao je te potom upitao okupljene vjeruju li Bogu kad se dogodi ono što oni ne bi željeli.

Govoreći o predodžbi Boga kazao je da mnogi na njega gledaju kao na konkurenta, kao na smetnju. „To su nam pola stoljeća govorili komunisti koji su svoj ateizam svima nametali – da je Bog smetnja čovjeku da se pravo razvije, da postane samostalan i samosvjestan. A Bog je prijatelj, otac, netko kome je stalo do nas“, objasnio je.

Propovjednik je rekao da je u evanđeoskom ulomku od dana opisana rasprava koju je među Isusovim sunarodnjacima izazvala njegova riječ o živome kruhu. „Vrhunac je bio kad su mnogi učenici rekli – tvrda je to besjeda. (…) Još prije svoje slavne smrti rekao je nama: ‘Zaista, zaista kažem vam: ako ne jedete tijela sina Čovječjega, i ne pijete krvi njegove nemate života u sebi’“, kazao je propovjednik.

Napomenuo je da tko se želi boriti s problemima svakodnevice mora uzeti Isusa, njegovo tijelo i krv, inače neće pobijediti. „Zato mi vjernici uzimamo tijelo Kristovo za jelo i krv njegovu za piće. Jer nam je On to zapovjedio i jer samo preko te hrane i pića možemo zaraditi vječnu radost i biti sretni“, rekao je.

„Nismo li i mi Kristovi vjernici, kršćani, poput kralja koji ne vjeruje u Božju dobrotu. Pomalo sumnjamo u Kristovo tijelo, u hostiju, u toliku moć i snagu. Netko će možda reći ‘kako to može djelovati, ta bijela hostija na čovjeka? To je samo neka autosugestija, umišljanje da ti od nje zaista može biti dobro. To je samo njezin psihološki učinak, a zapravo se u biti ništa ne mijenja’. Nije točno! Ja te pitam, kada ti liječnik propiše tabletu protiv bolova (…) mijenja li ona išta? Ili te liječnik pravi budalom? Tvoje je samo da je popiješ, zar ne? A vidiš li ti kako se tableta rastvara, kako ulazi u krvni sustav, kako dolazi do bolnog mjesta. Ne! Ali itekako osjećaš poboljšanje, ublaženje bolova, pad temperature i na koncu potpuno ozdravljenje. Eto tako je isto s Kristovom tabletom. Onaj koji je prima, ne vidi kako ona i kojim putevima prolazi u krvni sustav i mijenja srce čovjekovo, kojim kanalima dolazi do nevidljive duše i hrani je te kojom moći djeluje na ljudsku misao i oplemenjuje je. Ali vidiš promjenu na čovjeku. Vidiš novo ljudsko biće, drugačije, obnovljeno, obraćeno, bolje nego što je jučer bilo. Eto, to je to – tableta koju propiše liječnik, djeluje na psihosomatsko poboljšanje, a Kristovo tableta mijenja čovjeka duhovno“, rekao je propovjednik vlč. Ivoš.

Nakon mise, uslijedilo je druženje popraćeno mnogovrsnim aktivnostima.