Uz provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, suslavilo je 70-svećenika. Uz mnogobrojne vjernika na misi su sudjelovale i brojne redovnice te bogoslovi. Slavlje je pjevanjem animirao prof. na sarajevskoj teologiji fra Emanuel Josić.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Vukšić je progovorio o vječnom životu. „Vjerujem da je i naš brat pok. Ivan odlazeći s ovoga svijeta kao Isusov učenik svoga učitelja citirao i molio Oca nebeskoga da primi njegov duh. Danas i mi ponavljamo tu istu rečenicu i molimo Oca nebeskoga da duše svih naših pokojnika primi u svoje Kraljevstvo nebesko“, rekao je u homiliji nadbiskup Vukšić.

„Smrt je samo prolazak prema novom načinu života. Jedan oblik života prestaje da bi život u novom obliku trijumfirao! Isus je uzašao Ocu. To je osnovni smisao sveukupnoga njegova djelovanje, njegove povijesti spasenja. Uzašao je k Ocu kao prvina usnulih da bi i svi oni poslije njega, u istoj vjeri usnuli, također uzašli nebeskom Ocu. Stoga ponavljamo: ‘Oče u ruke svoje primi dušu pok. Ivana i duše svih nas’. Vjerujemo da će nas Gospodin primiti u svoje Kraljevstvo nebesko“, rekao je, uz ostalo, nadbiskup Vukšić.

Dodao je kako vjerujemo da je pok. Ivan, svjestan da je ovaj život samo uvod u vječni život, često ponavljao: „Sjeti me se Gospodine kad me pozoveš u svoje Kraljevstvo“. „Vjerujemo da je fra Ivan povjerenom mu puku navješćivao vječni život na temelju Isusova uskrsnuća i vjeru da ćemo i mi jednoga dan uskrsnuti i uzaći Gospodinu koji je temelj svake naše radosti i svake naše molitve“, zaključio je nadbiskup Vukšić te uime nadbiskupije Vrhbosanske rodbini pokojnika uputio riječ sućuti.

Riječ sućuti uime braće provincije Bosne Srebrene rodbini pokojnika uputio je provincijal Dadić.

Ustvrdio je kako se pok. fra Ivan bavio unošenjem u zadani život dviju izvornih franjevačkih crta dobrote i ljubavi. Istaknuo je kako je bio osebujan čovjek i svećenik, odvažan i hrabar te potkrijepio to događajima iz njegova svećeničkog života napose poslije posljednjega rata kada se prvi vratio na porušeni Plehan i kao gvardijan živio u kontejneru bez struje i vode sam te započeo obnovu svog rodnoga kraja koji je volio srcem i dušom.

„Fra Ivan je iz velike ljubavi prema našem samostanu na Plehanu, kojeg je volio kao dušu svoju, odlučio ostati na onom što je ostalo od velebnog zdanja, te je poput pustinjaka, bez struje i vode i osnovnih uvjeta za život, stanovao u kontejneru neumorno radeći na uklanjanju ruševina i pokretanju obnove svega ovoga što danas vidimo na ovome mjestu. Bio je svojevrsni pionir u svemu tome: ne bi to mogao da nije bio čovjek vjere, toliko hrabar i odlučan, istodobno nekad i tvrd i nepopustljiv u onome što je smatrao da je dobro, ali i nježan i dobar prema svima onima koji su trebali pomoć, savjet i utjehu svjedočeći im ljubav Isusa Krista i svetoga Franje. Jako je volio umjetnost te je njegovao prijateljske odnose s uglednim arhitektima i umjetnicima našeg vremena, tako je uspijevao od njih pribaviti vrijedna umjetnička djela za Plehan i našu Provinciju“, rekao je provincijal Dadić te u ime braće svoje provincije izrazio sućut rodbini i prijateljima.

Uputivši riječi sućuti rodbini pokojnika uime župne zajednice Plehan, župnik i gvardijan fra Anto ocrtao je život i djelo pok. fra Ivana.

Fra Ivan je rođen je 25. srpnja 1946. u mjestu Poljari, župa Plehan, od oca Luke i majke Kate r. Zubak, kao najstarije od 11-ro njihove djece, od koji su mu dvije rođene sestre također odabrale duhovni poziv te su školske sestre franjevke; s. Berhmana na službi u Sarajevu i s. Anđa na službi u Kloštru Ivaniću.

Nakon završetka osnovnog obrazovanja u svom kraju odlazi u Franjevačko sjemenište u Visoko gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju teološki studij započeo je u Visokom, a dovršio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1971. godine. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1966. u Kraljevoj Sutjesci, a jednostavne redovničke zavjete položio 15. srpnja 1967. godine također u Kraljevoj Sutjesci. Svečane redovničke zavjete položio je 19. ožujka 1971. godine u Sarajevu u ruke provincijala fra Vlade Karlovića. Red đakonata primio je 3. travnja 1971. godine u Sarajevu, a za svećenika ga je zaredio 29. lipnja 1971. godine sarajevski nadbiskup mons. Smiljan Čekada. Nakon svećeničkog ređenja obnašao je brojne službe u svojoj Franjevačkoj provinciji i mjesnoj Crkvi te je bio župni vikar u župama: Plehanu, Sivši, Breškama, Tišini, Koraću, Ulicama, Foči kod Dervente i Svilaju. Župničku službu obavljao je u župi Žeravac u dva navrata: 1991.-1997. te 2006.-2016. Bio je samostanski vikar u samostanu Plehan, a u istoj župi gvardijan i župnik u poslijeratnim godinama od 1997.-2003. Posljednji ga je rat zatekao u župi Žeravac kada je morao zajedno s vjerničkim pukom potražiti spas u Hrvatskoj.

Za vrijeme ratnih zbivanja boravio je u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu, a kada su prestala ratna djelovanja posjećivao je uništenu župu i započeo obnovu.

Poslije mise fra Ivan je pokopan na plehanskom groblju uz ostale franjevce. Sprovodne obrede predvodio je provincijal Dadić.

Fra Ivan Ćurić, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u 79. godini života i 53. godini svećeništva  u utorak 17. rujna na blagdan Rane sv. Franje u Slavonskom Brodu.