Liturgiju su služili župnik o. Nenad Krajačić, župni vikar o. Gorazd Bastašić i duhovnik Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu jeromonah o. Mladen Mikulić. Inicijativa za proslavu blagdana svetog češkog vladara iz desetog stoljeća koji je Česima trajan simbol državnosti i nacionalnog identiteta potekla je iz Grkokatoličke župe svetih Ćirila i Metoda, a pridružili su joj se Hrvatsko-češko društvo, Češka beseda Zagreb i Veleposlanstvo Češke u Hrvatskoj. Na liturgiji su se, uz grkokatoličke vjernike, stoga okupili i članovi tih udruga i djelatnici češkog veleposlanstva predvođeni veleposlanikom Milanom Hovorkom i suprugom Jarmilom. Veleposlanik je u govoru nakon liturgije kazao da sveti Vjenceslav simbolizira vrijednosti mira, slobode, jednakosti i tolerancije. „Mi smo narod svetog Václava“, dodao je, podsjetivši da se Česi u najvažnijim i najtežim trenucima okupljaju oko njegovog konjaničkog spomenika na glavnom praškom trgu koji po glavnom češkom zaštitniku nosi ime „Václavské náměstí“.

O životu i važnosti svetog Vjenceslava za Čehe govorio je predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac koji je podsjetio da je taj češki knez vladao od 921. do 935. i bio suvremenik prvog hrvatskog kralja Tomislava, iako nema dokaza da su znali jedan za drugoga i bili u kontaktu. „Hrvati mogu zavidjeti Česima na tome što imaju vladara koji se štuje kao svetac jer Hrvati nemaju svetog Tomislava i svetog Zvonimira, a imati svetog vladara nekad je bio znak posebnog prestiža neke države i naroda u kršćanskom svijetu“, kazao je Lipovac. Protumačio je i nastanak oblika imena Vjenceslav.

Govorio je također o životu sv. Vjenceslava istaknuvši da legende ističu njegovu obrazovanost, pobožnost i asketski život. Podsjetio je da je svetom Vjenceslavu posvećen i jedan od najstarijih tekstova na češkom jeziku, molitva Svatý Václave, poznata po zazivu „Sveti Vjenceslave, vojvodo češke zemlje, kneže naš, ne daj da izginemo mi ni naši potomci“.

Bogoslužje je završeno pjevanjem Kanona svetom Vjenceslavu pred izloženom ikonom. Uz zaziv „Sveti mučeniče, Vjenceslave, moli Boga za nas“, svećenici su pjevali i sljedeće pohvale: „Posvećen odozgor zrakama milosti, o preslavni, ti si zasjao jače od sunca u češkoj zemlji ljepotama radosti, uzvisujući Krista dovijeka“, „Spasitelj je svome mučeniku podario toliko obilje milosti čuda da je narod Češke bio zadivljen i požurio se prosvijetliti“, „Prag, tvoj preslavni grad, igra danas od veselja, časteći uspomenu tvoju“.

Nakon bogoslužja uslijedilo je zajedničko druženje u župnoj dvorani.