Suslavili su duhovnik Doma, o. Ivan Matić, DI, dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojz Kovaček, dekan Osječkog zapadnog dekanata i župnik Župe sv. Josipa radnika na čijem teritoriju se Dom i nalazi, preč. Vladimir Delić te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Marko Obradović.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je sve prisutne, među kojima i ravnatelja Vjekoslava Ćurića te djelatnike Doma, a u homiliji se osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja, napose na ulomak iz Knjige o Jobu – simbolu čovjeka patnika.

„Star, osiromašen, bolestan, neshvaćen, napušten i sam, nepravedno od prijatelja optužen da je grešnik koji skriva svoje potajne grijehe, Job je slika mnogih ljudi koji su nešto bili i značili, koji su imali svoj društveni i ekonomski status, a koji sve to izgubili i koji upadaju u krizu vjere jer su razočarani Bogom koji sve to dopušta. Job je simbol pravednika koji trpi. No, iako prolazi kroz krizu vjere i smisla života, Job smatra da čovjek nema pravo Boga postaviti pred sudište, Boga koji je neizmjerno mudar i svemoguć“, naglasio je mons. Hranić i nastavio: „Knjiga o Jobu nam svima poručuje da čovjek treba ustrajati u svojoj vjeri u Boga i onda kad ne razumije Božje postupke. I čovjek ne treba uzimati pravdu u svoje ruke, nego sud treba prepustiti Bogu i biti strpljiv. Otajstvo trpljenja nevinoga čovjeka razjasnilo je do kraja tek Isusovo uskrsnuće. Trpljenje, bolest, osamljenost, odbačenost smrt ne moraju biti kazna za grijeh, nego mogu biti i put kojim prolazi pravednik.“

Govoreći o ulomku iz Lukina evanđelja đakovačko-osječki nadbiskup naglasio je da „životne teškoće i krize s kojima se susreće pravednik, mogu biti i oblik štovanja Boga“ te je nastavio: „Dvojica apostola u evanđeoskom tekstu žele odmah zazvati oganj i uništenje na samarijsko selo koje nije htjelo primiti Isusa. No, Isus to ne dopušta, nego mirno ide u drugo selo. Mržnja, osveta i vraćanje jednakom mjerom samo nastavljaju spiralu zla i ne mogu je zaustaviti. Isus nasuprot takvom ponašanju dvojice apostola svojim podnošenjem zla i praštanjem prekida lanac nasilja i zla, prihvaća da bude gubitnik i ne želi osvete za one koji ga nepravedno progone.“

Upućujući da i mi „vjernici trebamo poput Isusa Bogu dopustiti da on bude Bog“, naglasio je: „Vjera u Boga nam daje snagu za sjedinjenje s Isusom pravednikom. Vjera u njegovo uskrsnuće nam kaže da, ako ne prije, onda ćemo na kraju svoga zemaljskoga života svi stati pred sudište Božje i da će tada biti zadovoljena pravda te se očitovati pravednikova pravednost.“ Na kraju svoje homilije, obraćajući se prisutnim korisnicima Doma za starije nadbiskup je poručio: „Vjera nam daje snagu i za suočavanje sa staračkim i zdravstvenim poteškoćama  i za njihovo prihvaćanje; za slobodu od samosažaljenja i plakanja nad sobom i nad svojom teškom sudbinom i situacijom.“

Misno slavlje pjesmom je animirao domski zbor „Domski slavuji“ pod vodstvom Silvija Vrčeka, a liturgijsko čitanje pročitala je bivša ravnateljica Doma, Marija Šešo. Nakon misnog slavlja nadbiskup Hranić posjetio je nepokretne korisnike Doma i ohrabrio ih u podnošenju njihovih teškoća.