Predstojnica Verbič posjetila je nadbiskupa Križića u pratnji provincijske predstojnice s. Lidije Bernardice Matijević u sklopu kanonske vizitacije zajednica Školskih sestara franjevki u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji gdje je već pohodila samostane sestara u Glagoljaškoj ulici u Splitu, na splitskom Dobrom, u Kaštel Lukšiću i u Sinju, a preostaje joj još pohoditi zajednicu na splitskom Lovretu, kao provincijskom središtu, i u Imotskom.

Predstojnica Verbič upoznala je nadbiskupa Križića s trenutnim stanjem u zajednicama Školskih sestara franjevki Krista Kralja u Hrvatskoj, a nadbiskup Križić joj je zahvalio za djelovanje sestara i poželio im mnogo uspjeha i Božjeg blagoslova u daljnjem radu. 

Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Split 14. listopada 1904. na poziv splitskog biskupa Filipa Franje Nakića kako bi preuzele samostan franjevačkih trećoredica, zvanih picokare, uz crkvicu sv. Ciprijana koja se nalazila na vrhu Bosanske ulice, i posvetile se odgoju ženske mladeži u gradu. Bavile su se uglavnom izradbom i popravkom crkvenoga ruha te pletivom. Godine 1905. uspijevaju otvoriti školu ručnog rada i šivanja za djevojke. Nažalost, kratko je djelovala, zbog neprikladnosti prostora. Iako u skromnim uvjetima, sestre su 1908. počele s poučavanjem njemačkog jezika i ručnog rada, sve to u okviru ideje o osnivanju Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, koja će se ostvariti tek izgradnjom samostana na Lovretu.

Zajednica doživljava razvoj i postaje poznata osobito nakon izgradnje samostana na Lovretu u Splitu 1914. i otvaranja Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, prve škole takve vrste u Dalmaciji. Prva filijala izvan Splita bila im je Imotski, a nakon toga i u Sinju, gdje su prije nekoliko godina proslavile stotu obljetnicu postojanja i djelovanja. Poslije Drugoga svjetskog rata, kada su se političke okolnosti izmijenile, sestrama je prvobitno djelovanje – odgoj i obrazovanje – bilo onemogućeno, te sve više preuzimaju vođenje domaćinstva u redovničkim i crkvenim ustanovama kao i rad u bolnicama i domovima za starije i nemoćne osobe.

Šezdesetih godina prošloga stoljeća sestre počinju katehizirati i voditi crkveno pjevanje u župama. U to vrijeme s našim sunarodnjacima sestre odlaze i u Njemačku, te djeluju kao pastoralne suradnice u hrvatskim misijskim središtima. Godine 1974. otvaraju i misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje su se posvetile odgojnom i socijalnom djelovanju među najsiromašnijima. Posljednjih godina sestre u Kongu posebnu brigu posvećuju odgoju novih članica – sestara Kongoanka. U samostanu na Lovretu trenutno borave dvije sestre iz Konga: s. Theresitte Nshobole Mufuliru i s. Giséle Cirhuza Baciyunjuze, studentice treće godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Sestre su uvijek išle onamo gdje su mogle služiti narodu i Crkvi. Sestre djeluju na dva kontinenta u 20 zajednica: 14 zajednica u Hrvatskoj, dvije zajednice u Njemačkoj i četiri zajednice u DR Kongu.

Predstojnica pohodi redovničke zajednice splitske provincije u Republici Hrvatskoj od 3. listopada do svetkovine Krista Kralja, 24. studenoga. Za vrijeme vizitacije s. Veronika osobno razgovara sa svakom sestrom, upoznaje zajednicu, apostolat i ustanove u kojima sestre rade, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.