Prigodnim govorima okupljenima su se uz načelnika Božu Lasića, obratili župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, potpredsjednik Vlade Branko Bačić te izaslanik premijera ministar branitelja Tomo Medved.

Svečanoj sjednici nazočio je i dekan Konavoskog dekanata don Mato Karamatić.

Don Miho Demović hrvatski je svećenik, muzikolog, glazbeni povjesničar i skladatelj.

Rođen je 16. lipnja 1934. godine u Dubravci u Konavlima, od oca Iva i majke Jele rođ. Glavinić. Osnovnu školu započeo je u rodnom mjestu na talijanskom jeziku, za vrijeme talijanske okupacije 1941. Školovanje (nižu i višu gimnaziju) nastavlja u Dubrovniku, četvrti razred više gimnazije završava u Splitu, gdje je i maturirao 1953. godine. Teološko-filozofski studij započeo je u Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu te je diplomirao 1961. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Glazbu je učio na Institutu A. Vidakovića te u zagrebačkom Institutu za crkvenu glazbu, gdje je 1969. diplomirao. Studij muzikologije završio je 1970. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorat je postigao 1978. na Sveučilištu u Kölnu disertacijom o glazbi i glazbenicima u Dubrovačkoj Republici od poč. XI. st. do pol. XVII. st.

Područja njegova interesa bila su raznovrsna, a posebno ga je zanimala povijest ranonovovjekovne glazbe u Dubrovniku, Dalmaciji te ostalim hrvatskim krajevima. U člancima i knjigama prvi je put iznio velik broj podataka iz povijesti glazbene i glazbenopredstavljačke kulture u Dubrovniku. Objavio je transkripcije nekoliko istaknutih crkvenoglazbenih spomenika kao što je Zagrebački sekvencijar (1994). U knjizi Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti (2007) okupljene su njegove najvažnije muzikološke i glazbenopovijesne studije. Pronašao je Dubrovački misal u oksfordskoj knjižnici. Uz dozvolu s Oxforda, objavljeno je izdanje pretiska Dubrovačkog misala 2011. godine u izdanju Dubrovačkih knjižnica.

Demovićeva „Velika povijest Dubrovačke glazbe“ (2018.) u četiri sveska obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala. Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine).

Dobitnik je nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 2007. godine.