Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan, u zajedništvu s biskupskim vikarom za pastoral u MORH-u i OS RH don Slavkom Rajičem i vojnim kapelanima o. Danijelom Čolom OCD i don Kristijanom Krajnovićem.

Biskup Bogdan prenio je pozdrave mons. Marka Mede, izabranog biskupa Gospićko-senjske biskupije i bivšeg kapelana vojne kapelanije „Sv. Ivan Pavao II.“ za čije je službe podignuta i blagoslovljena kapela u Ministarstvu obrane.

U propovijedi se biskup prisjetio večeri kad je preminuo papa Ivan Pavao II., tada je on bio među velikim mnoštvom vjernika što se okupilo na Trgu sv. Petra: „U subotu 2. travnja 2005., u 21.37 sati, u uskrsnoj osmini, u osvit nedjelje Božjega milosrđa, u Apostolskome domu u Vatikanu preminuo je Ivan Pavao II., rimski biskup i pastir sveopće Crkve. Te travanjske večeri, na prvu subotu u mjesecu, Trg sv. Petra bio je pun kao šipak pobožnih molitelja. Bilo nas je barem stotinu tisuća. Premda je Trg bio ispunjen do posljednjeg mjesta, u Via della Conciliazione i sporedne ulice, stalno su pristizali novi molitelji, poštovatelji… Sve se odvijalo u savršenoj tišini… Više hrvatskih svećenika, redovnica, vjernika i pobožnih hodočasnika ujedinilo se u velikome mnoštvu u molitvi za Sv. Oca.

Izmolili smo krunicu, litanije Svih svetih… S nekog tornja otkucavalo je vrijeme – 22.00 sata. ‘Omnia vulnerant, ultima necat’. Snažni muški glas, preko razglasa obznanio je, Urbi et Orbi, – svima, da je prije dvadesetak minuta, u 21.37 sati preminuo Ivan Pavao II. Zavladala je grobna tišina. Onda se prolomio dugi pljesak. Mnoštvo je spontano kleknulo na koljena. Bez riječi. Bez komentara. Oglasilo se veliko zvono s bazilike sv. Petra javljajući smrt rimskog prvosvećenika. Susret vremena i vječnosti, života i smrti, vjere i nade. Imao sam osjećaj kao da smo svi zakoračili preko praga u vječnost. I samo što nismo prešli na drugu stranu. Jedino on, Sveti Otac, napravio je odlučan korak. Kao i uvijek! Njemu je jedinom uspjelo. A mi smo ostali. Puni čežnje za onostranošću. I kao da nam je žao što je on uspio, a mi nismo pa smo sada razdvojeni… Tako je bilo te večeri na Trgu sv. Petra. Tako je bilo sve dane i noći u bazilici sv. Petra, na trgu, sve do njegovog veličanstvenog sprovoda i pokopa u kripti svetoga Petra ispod reljefa Majke Božje što ga je u kamenu isklesao Ivan Duknović Trogiranin. Ivan Pavao II. je bio 264. nasljednik sv. Petra. Uspomena na njega ostaje duboko upisana u srcu Crkve i cijeloga čovječanstva.“

Vojni ordinarij govorio je u homiliji o djetinjstvu i odrastanju Karola Wojtyłe (budućeg Ivana Pavla II.), o njegovoj svećeničkoj službi i predanoj službi kapelana studentske mladeži, te o njegovom znanstvenom radu kao profesoru teologije. Istaknuo je njegovu službu krakovskog nadbiskupa i njegovo aktivno sudjelovanje na Drugom vatikanskom saboru.

„Nakon iznenadne smrti Ivana Pavla I. izabran je za rimskog biskupa i poglavara Katoličke Crkve, 16. listopada 1978. Uzeo je ime Ivan Pavao II. Svečano je započeo službu pastira sveopće Crkve u nedjelju 22. listopada 1978. Pontifikat Ivana Pavla II. jedan je od najdužih u povijesti Crkve. Samo duže od njega na katedri sv. Petra bio je sv. Petar i bl. Pio IX. U razdoblju Ivana Pavla II. zbili su se za Crkvu i svijet mnogi važni događaji. To su godine obilježene političkim promjenama, odlaskom s vlasti totalitarnih komunističkih sustava, rađanjem demokracije i nastajanjem novih država. Osobno se i sam zauzimao za promjene. To ga je skoro i života stajalo. Na trgu sv. Petra u Vatikanu na njega je 13. svibnja 1981. u 17.19 sati izvršen atentat. Dok je papa prolazio Trgom sv. Petra u papamobilu na njega je pucao mladi Turčin Mehmet Ali Ağca. Punih šest sati u poliklinici Gemelli liječnici su se borili u operacijskoj sali za Papin život. Posljedice atentata je osjećao sve do smrti. Premda nisu ni do danas rasvijetljene sve pojedinosti oko atentata svi tragovi upućuju na neku od komunističkih država koje su htjele eliminirati ovog hrabrog borca za osnovna ljudska prava, za dostojanstvo svake ljudske osobe“, rekao je vojni ordinarij.

Biskup Bogdan naglasio je kako je Ivan Pavao II. u Petrovu službu unio novi duh i novi stil primjeren današnjem čovjeku i vremenu: „Poduzeo je 104 apostolska putovanja izvan Italije kako bi radosnu vijest Evanđelja navijestio po svim kontinentima i svim zemljama. Pohodio je 129 nacija izvan Italije. Obilno je koristio sredstva društvenog priopćavanja i ostala tehnička pomagala u evangelizaciji suvremenog svijeta. Susretao se s ljudima i narodima više nego i jedan njegov prethodnik od sv. Petra do danas. Na apostolskim pohodima je održao 3.288. govora. Poduzeo je 146 apostolskih pohoda po Italiji izvan Rima. Kreirao je 231 kardinala. Ovima treba pribrojiti još jednoga ‘in pectore’. Kao papa zaredio je 321 biskupa, krstio je 1501 osobu od toga 814 odraslih i 687 djece. Sazvao je 15 Sinoda biskupa, šest redovnih i devet posebnih. Osnovao je mnogo biskupija, uspostavio puno novih crkvenih pokrajina poglavito u Istočnoj Europi. Reformirao je i izdao Zakonike kanonskog prava za Zapadnu i Istočne Crkve. Ustanovio je nove ustanove i službe u Rimskoj kuriji koju je također i reformirao. Za njegovog pontifikata Sv. Stolica je uspostavila diplomatske odnose s mnogim državama.“

Biskup Bogdan istaknuo je kako je papa Ivan Pavao II. ostavio primjer velike pobožnosti, pravog mistika sveta života: „Promicao je ponajprije primjerom vlastitog života liturgijsku duhovnost, kontemplativnu molitvu, posebice euharistijsko klanjanje i molitvu krunice. Jednu cijelu godine proglasio je Godinom krunice. S Godinom Otkupljenja, Marijanskom godinom i Godinom Euharistije ustrajno je želio promicati duhovnu obnovu Crkve. Brojnim kanonizacijama i beatifikacijama Božjih ugodnika revno je isticao primjere života i svjedočenja mnogih kršćana. Isticao ih je kao primjer i poticaj za nasljedovanje ljudima našega vremena. Napose je uočljivo da je među blaženike i svete uvrstio najviše mučenika. Od 1.338 blaženika proglašenih od Ivana Pavla 1.032 su mučenici. Od 482 proglašena sveca 402 su mučenici. Proglasio je naučiteljicom Crkve svetu Tereziju od Djeteta Isusa. Doktrinalni magisterij Ivana Pavla II. je obilan i vrlo bogat. Vjerni čuvar poklada vjere, s velikom mudrošću i primjernom hrabrošću, promicao je katolički nauk, teološki, moralni i duhovni. Jasno i uspješno se odupirao zastranjenjima i tendencijama suprotnima nauku i vjerovanju Crkve.“

Papa Ivan Pavao II. bio je na osobit način povezan s hrvatskim narodom: „Hrvatski narod će ga upamtiti po misi na hrvatskome jeziku nad grobom sv. Petra u Rimu, u travnju 1979. godine, po pohodu Zavodu i crkvi sv. Jeronima 1989., po tri apostolska pohoda Republici Hrvatskoj i dva Bosni i Hercegovini. Osnovao je četiri biskupije u Republici Hrvatskoj: Požešku, Varaždinsku, Gospićko-Senjsku i Vojni ordinarijat. Proglasio je svetima Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina. Blaženim je proglasio Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Propetog Isusa Petković. Za njegovog pontifikata ubrzani su postupci za proglašenje blaženima više slugu Božjih iz redova hrvatskog naroda.

Trojicu Hrvata je kreirao kardinalima: Franju Kuharića, Vinka Puljića i Josipa Bozanića. Mons. Josip Uhač, bivši apostolski nuncij u Njemačkoj i nakon toga tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda preminuo je dan prije nego što ga je Papa htio najaviti budućim kardinalom. Dvojicu svećenika iz našeg naroda imenovao je apostolskim nuncijima nadbiskupima: mons. Nikolu Eterovića i mons. Martina Vidovića. Mons. Fabijana Veraju postavio je podtajnikom Kongregacije za proglašenje svetima, a mons. Milana Simčića potajnikom Kongregacije za kler.

Imao je vrlo važnu ulogu u priznanju Republike Hrvatske neovisnom državom. U vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i ratnih strahota u Bosni i Hercegovini neumorno se zauzimao za pravedno rješenje i prestanak rata.“

Uz djelatnike Ministarstva obrane i brojne pripadnike Oružanih snaga u misnom slavlju sudjelovali su potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, direktor Glavnog stožera general-bojnik Krešo Tuškan, glavni inspektor obrane general-pukovnik Siniša Jurković i državni tajnici Drago Matanović i Branko Hrg.