S vjernicima su bili župnici Marko Šarić, Zdenko Lendl, Domagoj Duvnjak, Dražen Volk, Tomislav Ćurić i Dalibor Peričić.

Prvo su posjetili Lanišće gdje je blaženog Miroslava Bulešića 24. kolovoza 1947. mučenički ubila komunistička vlast nakon krizme koju je te vlast htjela zabraniti. U crkvi sv. Kancijana i Kancijanile o životu i mučeništvu Miroslava Bulešića govorio je vicepostulator vlč. Ilija Jakovljević. Vrijeme u kojem je djelovao blaženi Bulešić bilo je jako teško. To je bilo vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Doživljavao je razne prijetnje i neugodnosti od tadašnjih vlasti no to nije dovelo u pitanje njegov duhovni i svećenički život. U potpunom suobličavanju Isusu Kristu prihvatio je progone, poniženja i mučeničku smrt. Vjernici su razgledali župni stan u kojem je Miroslav Bulešić ubijen, spomen sobu s ostacima mučeničke krvi na dijelu zida i podnih dasaka. Mnogi su kupili njegov „Duhovni dnevnik“ kao poticaj za duhovnu izgradnju i ohrabrenje u teškim životnim previranjima.

Misu u crkvi Navještenja Blažene djevice Marije u Svetvinčentu predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan koji je nastavio proces za proglašenje svetim Miroslava Bulešića koji je započeo još 1956. god. i bio brzo obustavljen. Suslavili su svećenici Bakarskog dekanata. U toj crkvi nalazi se grob blaženog Miroslava Bulešića i njegove relikvije, tu je bilo njegovo đakonsko i svećeničko ređenje i mlada misa.

U propovijedi je mons. Milovan govorio o blaženom Miroslavu Bulešiću na čiji je život i životno opredjeljenje utjecao vjeroučitelj svećenik vlč. Ivan Pavić. On ga je kao malog pratio i bio mu mentor u svim godinama školovanja i studiranja te su uvijek ostali u prisnim odnosima. Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u mjestu Čabrunići u župi Svetvinčenat. Školovao se u Jurišićima, Gorici i Kopru, a filozofiju i teologiju je studirao u Rimu. Njegov svećenički život trajao je nešto više od četiri godine. Bio je župnik u Baderni i Kanfanaru.

„Kolika je duhovna i ljudska zrelost bila u tom mladom svećeniku i potpuno predanje Bogu. Godine 1944. piše: ‘Bože ako me hoćeš ja sam spreman. Bio bih ti zahvalan za mučeništvo. Neka se vrši volja tvoja.’ Intenzivno je živio svoje svećeništvo, bio je zaljubljen u svoje svećeništvo. Bio je mlad, sposoban i dao si je puno truda, za vjernike, mlade i djecu. Posjećivao je bolesnike, stradale. Ljudi su u njega imali povjerenja te su kod njega spremali svoje dragocjenosti kada je počela njemačka ofenziva, nakon kapitulacije Italije. Kada su mu neki prigovarali govorio je: ‘ja sam katolički svećenik i za partizane, Talijane i Nijemce’. Kada čitamo njegove župne obavijesti, pitamo se kako je sve stizao. Toliko je toga imao: tri mise, krunice, susreti, udruge… Mučeništvom je potvrdio ono što se svaki dan trudio živjeti. Neka naš blaženik zagovara sve nas“, rekao je mons. Milovan.

Nakon misnog slavlja vlč. Marko Šarić poklonio je mons. Milovanu fotomonografiju fotografa Miljenka Šegulje u kojoj je prikazana sva ljepota bakarskog kraja i bakarskih župa te ga pozvao u posjet.

Hodočašće je završeno obilaskom Rovinja i razgledavanjem crkve sv. Eufemije.