U izdanju “Katoličkog lista” od 6. studenoga 1924. godine objavljen je životopis biskupa Langa autora dr. Stjepana Bakšića, a u nastavku donosimo cjelovit prijepis teksta.

 Iz života presv. biskupa Langa.

Pokojni biskup dr. J. Lang rođen je 25. I. 1857. Ranu mladost proživio je u Novakima kraj Jastrebarskog, gdje je polazio i pučku školu.  Zaređen je u svećenike g. 1883. Kapelanovao je jednu godinu u Zlataru, a onda postao duhovnikom i učiteljem pedagogije u samostanskoj preparandiji oko 15 god. Iza toga je službovao u sjemeništu i to ponajprije kao spiritual (od g. 1900.—1908.) a kasnije kao rektor (od g. 1908.-1912.). Svoje filozofske i teološke studije svršio je na glasovitoj rimskoj univerzi Gregorijani. Tu je promoviran i na čast doktora filozofije. Doktorat bogoslovlja nije postigao jedino zato, jer je radi bolešljivosti morao da napusti danji studij, a vrativši se u domovinu tako je bio obasut raznim službama, da mu nije bilo moguće podvrći se strogim ispitima iz bogoslovlja. No po prirodi nadaren, a marljiv do neumornosti, doskora je dr. Josip Lang proširio i produbio svoje teološko znanje tako, da se već kroz decenije u redovima hrvatskog svećenstva broji među najučenije svećenike, čija temeljita izobrazba siže u sve grane široke teološke znanosti. Nije stoga začudno, što su mu u nadbiskupiji uvijek povjeravane onakve službe, koje iziskuju ne samo velike moralne odlike nego i duboko poznavanje teološke znanosti. Ponajprije predaje u samostanskoj preparandiji pedagogiku, a zatim kroz osam godina vrši u bogoslovskom sjemeništu službu duhovnika. U to je vrijeme također kroz nekoliko semestara kao suplenat na teološkom fakultetu predavao pedagogiku i moralno bogoslovlje. Zbog osobitih odličnih ne samo moralnih nego i umnih sposobnosti postade doskora kanonikom (g. 1908.), a god. 1915. i pomoćnim biskupom.

U spomenutim službama zasvjedočio je biskup dr. J. Lang visoke sposobnosti svoga uma na razne načine. Ponajprije kao nastavnik odlikovao se ne samo dubokom teoretskom spremom nego je slovio i kao ponajbolji praktički pedagog. Kao duhovnik akademske bogoslovske mladeži kroz 8 godina dnevice drži etičko-religiozne pouke, a svake sedmice sprema teološke konference s tolikom spremom, da mu po priznanja čitavoga klera zagreb. nadbiskuplje u tom radu premca nema. Kao kanonik i pomoćni biskup dobiva u upravi nadbiskupije najstručnije referate. Kraj toga kao ponajbolji crkveni govornik neumorno nastupa i u Zagrebu i u provinciji osobito prigodom kanonskih vizitacija. Na uz ovaj zamašni rad biskup dr. J. Lang također veoma mnogo piše raspravljajući ponajviše teme sa područja praktičkog bogoslovlja. Književni njegov rad u glavnome je razasut po: “Hrvatskom učitelju”, “Kršćanskoj školi”, “Svećeničkoj zajednici”, “Sacerdos Christi” i “Katoličkom listu”. Od mnoštva raznovrsnih članaka i rasprava spomenut ćemo tek nekoje. Tako u “Hrvatskom učitelju” god. 1889. br. 2. piše socialno etički članak: “Roussseau i njegov Emil”. “Kršćanska škola” donosi ove njegove članke: Bogumila (g. 1897. br. 1-5, 7-10, 12, 14-19, 21, 24-24). “Diamantni jubilej sv. Oca Leona XIII.” (1998. br. 2.); “Isusovačke gimnazije” (g. 1899. br. 1-3); “Stevo Vasin Popović i Jezuite” (1899. br. 4-5); Felix Dupanloup” (g. 1900. br. 1-10); “Sv. Ivan de la Salle” (g. 1900. br. 15-19); “Isus Krist prvi i najsavršeniji uzgojitelj” (g. 1906. br. 5 i 6); “Blažena Djevica Marija, divni uzor uzgojiteljima” (g. 1906. br. 9). U “Sacerdos Christi” piše također. Njegovi su članci: “Šta je nama svećenicima najpotrebnije” (god. I. Str. 38, 57); “Društvo svećenika klanjalaca” (g. II. str. 6, 19, 38, 55, 70, 86, 119); “Odjek euharistijskog kongresa” (G. II. str. 129); “Svećenička liga za unapređivanje česte sv. pričesti (G. II. str. 180). “Katolički list” donio je ove njegove članke: “Prava i prividna smrt i sv. sakramenti” (G. 1907. br. 1-6); “Spomen na kardinala Steinhubera” (g. 1907. br. 44-46); “Euharistija i kršćanski značaj” (g. 1904. br. 37-40); “Odgovor Drornikoviću na njegovu kritiku života sv. Alojzija (g. 1891. br. 38 i 39); “Memento homo quia pulvis es et in pulverem reverteris” (g. 1913. br. 9-12); “Zašto katolički svećenik visoko cijeni svoj celibat (g. 1919. br. 41—52); “Kristologija i soteriologija dra J. Bujanovića” (g. 1923. br. 8). Uz to je posebice izdao:  “Život sv.  Alojzija”, “Slava presv. krvi Isusovoj” i “Slava Marijina”. Izdaje također brošuru “Religija u srednjim školama” (preštampano iz “Kat. lista” g. 1919. br. 15-19 te “Život i rad M. Stepinca” (preštampano iz “Kat. lista” g. 1922.).

Zaslužni literarno-bogoslovski rad te uzorno svećeničko i karitativno djelovanje pok. Biskupa dra Josipa Langa nailazio je svuda na priznanje. Taj je rad posebice htio da prizna i teološki fakultet u Zagrebu zaključivši jednoglasno na svojoj sjednici od 4. juna o. g. da se prigodom proslave 50-godišnjice univerze dr. Josip Lang promovira na čast doktora teologije honoris causa smatrajući, da će tako biti počašćen ne samo teološki fakultet nego naša univerza uopće.

Dr S. B.