Bilo je to ujedno i slavlje spomendana lovačkog nebeskog zaštitnika sv. Huberta. Na početku je preč. Knežević pozdravio lovce i, uz čestitke, zaželio im još puno takvih slavlja. U propovijedi se, obraćajući se lovcima i ostalim vjernicima, osvrnuo na misna čitanja te pozvao sve da se obrate kako bi na kraju bili otkupljeni. Napomenuo je da čovjeku svaki dan može biti posljednji za susret s Gospodinom i zato treba usmjeriti način života po onome što nas je Krist poučio. 

„Danas, kad slavimo sto godina od osnutka Lovačkog društva ‘Jelen’ iz Otoka, ne možemo se ne prisjetiti i zaštitnika lovaca sv. Huberta koji se u susretu s jelenom, koji je među rogovima imao Kristov križ, potpuno obratio. Njegov se život potpuno izmijenio. Vjerovao je da uvijek mora biti spreman na susret s Gospodinom. A taj susret je sv. Hubert doživio upravo u prirodi koju nam je Bog stvorio“, istaknuo je propovjednik. 

„Lovci tu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu imaju priliku pokazati u svakom svojem susretu. Uzajamni odnosi lovaca  temelje se na stalnoj  i iskrenoj komunikaciji, razmjenjivanju zajedničkih iskustava. I u lovu i izvan njega lovci njeguju međusobnu solidarnost, međusobnu toleranciju i uvažavanje. Stara lovačka izreka kaže: ‘Kraj lovačke vatre svi su jednaki!’ Međusobno pokazuju pravo poštovanje i žive kao prijatelji u svemu“, istaknuo je preč. Knežević. 

Govoreći o karakteru lovaca, istaknuo je da su lovci oni koji se brinu za život divljači. „Lovac je onaj koji, prije svega, brani život divljači, koji se brine da ta divljač ima dovoljno hrane, osobito zimi. Brani je od krivolovaca, brine se za naše šume da budu sigurno i prikladno mjesto za život te divljači. Brinu se za ekološki sustav, za ravnotežu u prirod, da sve što je u njoj Bog stvorio ima dostojan život“, istaknuo je. 

Na kraju propovijedi, preč. Knežević je zazvao Božje milosrđe na sve pokojne lovce toga društva u posljednjih sto godina. „Zamolimo da se na kraju vremena svi nađemo zajedno u Nebeskom Kraljevstvu ili kako se kaže u ‘Vječnim lovištima’“, poručio je.