Govor provincijala fra Joze Grbeša prigodom biskupskog ređenja kotorskog biskupa mons. Mladena Vukšića
Izvor: Radiotelevizija Herceg Bosne / provincijal fra Jozo Grbeš provincijal fra Joze Grbeš
Kotor (IKA/KTA)
Govor provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša izrečen na završetku misnog slavlja prigodom biskupskog ređenja kotorskog biskupa mons. Mladena Vukšića, u subotu 23. studenoga 2024. godine, u kotorskoj katedrali Sv. Tripuna, prenosimo u cijelosti.
Poštovani oče biskupe fra Mladene,
U ime sve braće, tvoje i naše Hercegovačke franjevačke provincije, čestitam.
Čestitam i u ime sve braće, nas više od dvije stotine, koja služe od Mostara do Montreala; od Širokog Brijega do Zuricha; od Međugorja do Chicaga; od Tomislavgrada do Zagreba. Vjerujem da će braća imati sada i novu postaju i razlog dolazaka u grad i zemlju ovdje slavnih bokelja.
Ja vjerujem da ono što smo dobili, pozvani smo dijeliti s drugima. Neka i tvoja franjevačka baština bude bogatstvo i samo bogatstvo koje se dijeli. Naš dragi Sveti Otac Franjo nas je učio kako živjeti, kada je godine 1216. ne tako dugo nakon gradnje ove dične katedrale, nakon dobivene privilegije oprosta za Porcijunkulu rekao: braćo moja, sve vas želim poslati u nebo.
Kotorani su sada tvoja nova braća i nove sestre.
Oče biskupe fra Mladene, mi vjerujemo da je poniznost čin vjere, bit kršćanstva, polazna točka službe Evanđelja. Biti ponizan znači vjerovati, jer vjera bez poniznosti jest posao bez ljubavi. Stoga neka veličina službe prati i golema poniznost. Tako je poniznost dovela Sina Božjega s neba na zemlju; poniznost ga dovodi i u naše duše i u naše živote. Ona nas uči što smo više postavljeni i poslani, to poniznije hodimo ovom zemljom. Kršćanstvo nas uči mistici koja kaže da iz malih mjesta stižu velike stvarnosti. Tako Bog skriva veliko u maleno, svemir u atom, čovjeka u embriji, vječnost u trenutak, ljubav u srce, i sebe samoga u nas. Po tome malenome veliko postaje ponizno, a ponizno veličanstveno.
I sveci ovoga zaljeva znak su da je to istina. Ova mala biskupija, već smo čuli tako puno danas, darovala je svijetu velike duše. Mali čovjek koji je postao veliki sveti čovjek ove zemlje, fra Leopold Mandić kaza: ljudi smo koji idu protiv struje. Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed sa sigurnošću da gospodin računa na nas.
Stoga brate naš, ne boj se. Tvoj život bez straha bit će ovim dičnim kotoranima snaga. Ovo malo stado može postati veliko. Neka tebe i sve kojima ćeš služiti zagovaraju i vode sveti ljudi ove zemlje. Po njima traži svetost, ta sveti ljudi svakoga razumiju. Budi svet i svi će tebe razumjeti. U ovaj dan, dok izričemo našu čestitku, izričemo i zahvalnost za iskazano povjerenje kako tebi, tako i našoj provinciji, koja je kroz patnje prošloga stigla u vrijeme kada je nemoguće postalo bivše, a sadašnje postalo znak ljubavi.
A ti oče biskupe fra Mladene znaj, uvijek ćemo biti tvoja braća i tvoja zajednica. Službe ne mijenjaju ljubav, nego je samo čine jačom i većom.
Neka te gospodin blagoslovi i čuva, neka ti daruje mir i dobro. (kta)