Istina je prava novost.

I u Calabriji „Praonica rublja pape Franje“

Pitanje dostojanstva, pa i što se tiče čiste odjeće. U šatorskom gradu, odnosno „gradu baraka“ San Ferdinanda, u kalabrijskoj općini s manje od pet tisuća stanovnika, nalazi se svojevrsni „geto“ u kojem žive, često ilegalno, stotine afričkih imigranata, zaposlenih u poljima. Nakon Rima, Genove, Torina, Napulja i Catanije, u pokrajini Calabria otvorila se sedma „Praonica rublja pape Franje“ s tuševima, izvještava se u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 27. studenoga.

Inicijativu, koju promiče Procter & Gamble, podržava Apostolska milostinjarnica te biskupija Oppido Mamertina – Palmi, a posvećena je siromašnima i beskućnicima kako bi im se omogućilo pranje rublja ili pokrivača, ali i kako bi im se omogućila besplatna osobna higijena.

„To je način da se vrati dostojanstvo ljudima koji ne umiru od gladi, već umiru jer se osjećaju nevidljivima“, objasnio je kardinal milostinjar Konrad Krajewski za vatikanske medije. Riječ je o imigrantima iz Senegala, Nigera, Burkine Faso i drugih područja afričkog kontinenta koji u San Ferdinandu žive i do petnaestak godina, a nemaju ni osobnu iskaznicu. „Jedan dječak me pogledao u oči i rekao mi: skuteri imaju registarske tablice, mi ljudi nemamo ništa“, rekao je kardinal Krajewski. Uz pet tuševa i praonicu s osam perilica i sušilica za rublje, smještenih u dva kontejnera, „uredit će se i pomoćni pult za one kojima je potrebna dokumentacija“, izvijestio je đakon Michele Vomera, ravnatelj biskupijskog Caritasa. „Riječ je o radnicima migrantima kojih zimi ima 1000, ljeti 200. Ljudi su to bez liječnika opće prakse, bez poreznog broja, bez onoga što se nama čini jednostavno, za njih je prepreka“, naveo je đakon Vomera, također najavljujući uspostavu male talijanske škole koju bi vodile časne sestre.

Ukratko, inicijative su to koje su se „složile“ izraziti geste nade, baš kako je to Papa i tražio za nadolazeći Jubilej. „Za zajednicu je to dobar znak“, komentirao je đakon Vomera, opisujući kontekst solidarnosti u kojem su „imigranti više nego li samo Talijani“; integracija je „mirna“, sa „stanovnicima koji kuhaju za njih i onima koji im uzvraćaju istom mjerom tradicionalnim jelima.“ „Napravili su malo gospodarstvo, drže dva supermarketa. Država ide naprijed zahvaljujući i ovim ljudima.“