Na susretu su sudjelovale 33 redovnice koje su, zajedno s provincijalnom glavaricom s. Nevenkom Jurak i članicama Provincijalnog vijeća, promišljale o temi ranjivosti nadahnute biblijskom mišlju „Njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,5).

Program je započeo u petak, 13. ožujka, u 14.30 sati pozdravnom riječju i uvodom u susret koje je uputila provincijalna glavarica. Uslijedilo je promišljanje na temelju biblijskog teksta „On liječi one koji su srca slomljena i povija rane njihove“ (Ps 147,3), koje je priredila s. M. Tea Barnjak. Potom je dva predavanja – „Izvori ljudske ranjivosti“ i „Ranjen čovjek ranjava“ – održao mr. sc. don Đuliano Trdić.

U prvome je predavanju vlč. Trdić istaknuo da ranjivost nije samo psihološka, nego i ontološka činjenica, jer proizlazi iz same naravi stvorenoga i paloga čovjeka. Prema tome, stvorenost predstavlja temeljnu ranjivost. Nadalje je predstavio ranjivost osobe na tri razine: razumskoj, emotivnoj i voljnoj. U drugome je predavanju govorio o ranama koje često nastaju u ranim odnosima, a tijekom života očituju se u odnosima s drugima. Naglasio je da je ranjivost, kao iskustvo koje dijelimo s drugima, prilika za rast i promjenu, za empatiju i suosjećanje, te da je treba promatrati ne kao manu, nego kao prostor milosti i mjesto privilegiranog susreta s Bogom.

Nakon predavanja i plodne rasprave vlč. Trdić slavio je svetu misu u kapeli Duhovnog centra. U homiliji je, polazeći od liturgijskih čitanja, pozvao na razmatranje Božje ljubavi koju smo iskusili na različite načine, a ipak često ostajemo imuni na nju. Ne uspijevamo Bogu uzvratiti ljubavlju onako kako on to od nas traži, jer nas u tome sputavaju naše rane. Kada se čovjek autentično približava Bogu, uviđa vlastitu grešnost i egoizam, shvaća koliko je daleko od njega te postaje svjestan svoje nedosljednosti. Stoga je važno razgoliti vlastito srce, osobito u svetoj misi i ispovijedi, te pred Boga staviti ono što nosimo u srcu: radosti, nade, tjeskobe i čežnje.

Drugoga dana susreta, u subotu, 14. ožujka, nakon molitve Jutarnje, svetu misu u kapeli Duhovnog centra slavio je fra Zdravko Lazić, OFM, gvardijan samostana sv. Franje na Kaptolu. U svojoj homiliji fra Zdravko je istaknuo: „Isusova prispodoba o farizeju i cariniku pogađa u srce svake poglavarske službe. Farizej je bio ‘savršen’ vršitelj pravila, ali je bio pun sebe. (…) Isus nas uči da je poniznost jedini ključ koji otvara vrata Božje milosti. Predstojnica koja, poput carinika, zna stati pred Boga i reći: ‘Gospodine, milostiv budi meni grešnici’, postaje izvor blagoslova za svoju zajednicu. Takva predstojnica ne vlada, nego služi, jer zna da je i sama ovisna o Božjem milosrđu.“

U prijepodnevnim satima drugoga dana susreta predavanje u dva bloka na temu „Ženska ranjivost i rane Srca Isusova i Marijina“ održala je prof. dr. sc. Marijana Kompes, izvanredna profesorica na Sveučilišnoj katedri za teologiju i na Pravnom fakultetu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Profesorica Kompes sustavno je predstavila promišljanja o ranama Srca Isusova i Marijina te ih povezala s ranjenošću čovjeka, koja obuhvaća tjelesne, duševne i duhovne rane. U svome je izlaganju osobit naglasak stavila na žensku ranjivost. U tom je kontekstu predstavila tri žene – Edith Stein, Alice von Hildebrand i Adrienne von Speyr – koje su promišljale o ranjivosti žena. Sveta Edith Stein promatrala ju je ne kao slabost, nego kao filozofsko-antropološku i duhovnu osobinu te kao potencijal.

Za Alice von Hildebrand ranjivost označava otvorenost i snagu. Stoga ranjivost nije nedostatak, „već sveti prostor u kojem žena susreće Boga i druge, utjelovljujući nježno lice Božje i milosrđe u svijetu“. Adrienne von Speyr u svojim je promišljanjima posebno naglašavala marijanski stav, odnosno otvorenost prema Bogu kroz slušanje, povjerenje i spremnost na predanje. Profesorica Kompes u završnom je dijelu predavanja istaknula da su rane Srca Isusova i Marijina lijek ženskoj ranjivosti.

Nakon predavanja i rasprave susret je zaključen završnom riječju provincijalne glavarice, koja je pozvala sestre da vlastite rane i rane svijeta prenose iz sjene Kalvarije u praskozorje uskrsnoga jutra.