Misu je predvodio pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu vlč. prof. Jerko Valković uz koncelebraciju župnika domaćina, porečkog dekana preč. Line Zohila, koji je na početku okupljenima, a na poseban način predvoditelju, iskazao dobrodošlicu.

Vlč. Valković započeo je homiliju promišljanjem o tome da proslava mučenika, koji su svojom smrću posvjedočili vjerovanje u Boga, zbunjuje. Mnogima je teško prihvatiti da je čovjek, za svoja uvjerenja, kadar dati život. Snagu za prihvatiti mučeništvo, mučenici su nalazili u Božjoj prisutnosti. „Božja prisutnost u životu čovjeka daje posebnu dimenziju života i mogli bismo reći da je to zapravo svetost“, rekao je propovjednik te nastavio: „Svaka je svetost plod suradnje Boga i čovjeka, čovjeka koji se s jedne strane otvara Bogu, koji dozvoljava da Bog zađe u njegov život i Boga koji, nailazeći na otvoreno srce, ulazi u čovjeka i stvara nešto novo, do te mjere da čovjek postaje kadar svjedočiti Božju prisutnost u svome životu.“

„Kada bismo analizirali svece došli bismo do nekoliko zanimljivih saznanja. Ponajprije, nema vremena u povijesti u kojima ne nalazimo svece, ljude koji su se otvorili Bogu i svjedočili za njega. Sveci nisu prisutni samo u vremenima koja su ‘pogodovala ostvarenju svetosti’, sveci su posvjedočili svoju vjeru u posve nesklonim vremenima“, rekao je propovjednik. U tom je kontekstu spomenuo bl. Bulešića i bl. Stepinca. Za shvatiti srž mučeničkog života potrebno je imati u vidu ono što se događa u čovjekovom srcu, ondje gdje se čovjek otvara Bogu i njegovom djelovanju.

Nadalje, propovjednik je napomenuo da je svaka svetost specifična, jer, „Bog ulazi u čovjekov život, ali on i dalje ostaje čovjek, sa svojim specifičnostima. Bog kroz svece djeluje na različite načine“, kazao je propovjednik te podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. poticao vjernike da čitaju životopise svetaca kako bi mogli vidjeti načine na koje Bog, preko konkretnih ljudi, djeluje na ovome svijetu.

Predvoditelj je nadalje osvijestio važnost informacija u današnje vrijeme, s posebnim naglaskom na gubljenje njihove aktualnosti, jer u mnoštvu informacija one potiskuju jedna drugu.

Stoga, u kontekstu proslave svetkovine sv. Andrije, nazočnima je postavio pitanje „kako spomen na njega koji je živio prije 2 tisuće godina živi i danas?“. Naime, o njemu se ne zna mnogo. „U ono vrijeme nije se kao danas zapisivala svaka sitnica koja se događala. Imamo tek spomen na nekoliko mjesta u evanđelju. Tako znamo da je on bio brat sv. Petra, dakle prvoga pape. Drugo, što doznajemo, da je bio rodom iz Betsaide. Bio je učenik Ivana Krstitelja. Čuli smo danas u Evanđelju: ‘Ivan, kada vidi Isusa, kaže, evo, Jaganjca Božjega.’ I tu se jednostavno spominju dvojica apostola koji krenu za Isusom“, rekao je propovjednik.

Nadovezao se pozom na Isusove riječi „koga tražite?“. U tom kontekstu prof. Valković je naglasio: „Kod prvog susreta, Isus u Andriji prepoznaje nekoga tko traži. Tražitelj je. On je osjetio u tom čovjeku da on želi nešto otkriti. Želi nekoga naći. Želi nešto pronaći. Zanimljiva je karakteristika biti tražitelj. Mi, pak u naše vrijeme nismo tražitelji. Mi smo oni koji dobivamo strahovito puno najrazličitijih ponuda. Možemo reći ‘živimo u vrijeme reklame’. A što je reklama? Reklama nam daje odgovore na pitanja koja mi nismo postavili. Donosi nam se nešto što zapravo mi sami nismo tražili.“

Vraćajući misao na sv. Andriju, propovjednik je rekao: „On je bio onaj koji traži, a čovjek koji traži, svjestan je da mu nešto u životu nedostaje. Zato se daje na taj put traženja – želi to naći, otkriti. To je karakteristika vjernika, jer vjernik nije čovjek koji se zaustavlja, ograničava onime što ima, nego je svjestan svoje nedorečenosti i zato se daje na put.“

Pojašnjavajući tu činjenicu, prof. Valković je podsjetio, kako je Herod znao da se u Betlehemu treba roditi Mesija, no on je ostao u Jeruzalemu. Nije se dao na put kao što su to učinili mudraci. „Da bi otkrili Boga, potrebno je ostaviti svoje sigurnosti, sve ono što nas u životu čini sigurnim i krenuti na put. Biti spreman, saznati, suočiti se, osjetiti nešto novo“, poručio je.

Isus pozivajući apostole, pred njih ne stavlja nikakve zahtjeve. Nisu trebali polagati ikakav ispit, niti dokazati da su osposobljeni za nešto. Jedini zahtjev ili jedini poziv koji im upućuje glasi: „Pođite za mnom“. „Biti vjernik znači zapravo slijediti nekoga, slijediti Isusa“, dodao je propovjednik te ukazao na lik sv. Petra. Njemu Isus upućuje pitanje „ljubiš li me?“. „Ne pita ga: ‘voliš li instituciju, obdržavaš li zakone?’ Ne. Jednostavno ga pita: ‘ljubiš li me?’ U središtu je relacija, osobni odnos koji Isus s njim uspostavlja. Isus poziva na put, a svaki onaj koji krene na put, svjestan je da još nije dosegao cilj. Svjestan je da treba hodati, da treba napredovati“, kazao je propovjednik.

„I naši životni putevi poznaju najrazličitije situacije, situacije ushićenja u kojima biti vjernik nije bilo teško, ali isto tako zasigurno poznajemo trenutke kada smo bili suhi u svojoj vjeri, kada smo osjećali da je Bog daleko, da nije s nama, da nije među nama. I jedno i drugo, to su naša životna iskustva, to su naši putevi. Ono što je doista najvažnije, jest ići, kretati se, ustrajati, ustrajati na putu unatoč svemu“, naglasio je vlč. Valković.

Vraćajući misao na Isusov poziv učenicima, propovjednik je naglasio riječi „učinit ću vas ribarima ljudi“. Pojasnio je kako Isus na sebe preuzima odgovornost, jer „Bog je Onaj koji čovjeka poziva i On sam postaje garancija njegovog uspjeha. Naravno, ukoliko je čovjek u svojoj vjeri usmjeren prema tomu. gledajući i primjer Andrije, primjer drugih apostola i primjer tolikih svetaca u povijesti, možemo na neki način naći i utjehu. Gledajući njihove životne puteve, njihova životna iskustva, na neki način nalazimo i sebe“, kazao je.

Na kraju homilije, vlč. Valković potaknuo je vjernike da ustraju u svojim životnim situacijama gledajući u Boga koji poziva da ga se slijedi. „Naše slabosti, sve ono što nam na tom životnom putu otežava, neka doista budu samo trenuci koje ćemo znati, povjeriti Gospodinu. Neka nas prati zagovor, pomoć svih svetaca, a na osobit način i sv. Andrije i apostola koji su u svom životu znali da moraju proći put imajući pogled usmjeren prema Bogu“, poručio je propovjednik.