Na predstavljanju su sudjelovali dubrovački biskup Roko Glasnović, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić i predsjednik HKD Napredak-Dubrovnik Marinko Marić.

Zbornik radova „Trebinjsko-mrkanska biskupija“ nastao je povodom obilježavanja 1000. obljetnice prvoga pisanog spomena Trebinjske biskupije i 700. obljetnice prvoga pisanog spomena Mrkanske biskupije, što je u svom obraćanju spomenuo i biskup Glasnović koji je podsjetio kako je Dubrovnik bio tisuću godina nadbiskupija te metropolitansko središte, a jurisdikciju je imao nad Zahumljem, Srbijom i Travunijom te gradovima Kotorom, Barom i Ulcinjem. Biskup je predstavio okupljenima izloženu uokvirenu repliku bule pape Benedikta VIII. o dodjeljivanju palija ondašnjem dubrovačkom nadbiskupu Vitaliju 27. rujna 1022. godine. Ta bula je najstariji dokument Državnog arhiva u Dubrovniku, a repliku je prije dvije godine darovana Dubrovačkoj biskupiji uz tisućitu obljetnicu tog događaja. Biskup Glasnović je također čestitao autorima i urednicima zbornika.

Visoka obljetnica Trebinjsko-mrkanske biskupije pružila je priliku autorima da iznesu sve što je ostalo zabilježeno, napisano ili uklesano u kamenu: od radosti, žalosti i tjeskobe do tragove nade i novih perspektiva, kazao je uvodno umirovljeni zadarski nadbiskup Puljić. „Obljetnica prvoga pisanoga spomena od prije tisuću godine bila je dobar povod ‘listati požutjele stranice prijeđenog hoda’ i donijeti na svjetlo dana ono što je zapisano tijekom tog razdoblja. To je zapravo ‘vremensko portretiranje’ prošlosti koje je za ljude vrlo važno. Nije bez razloga engleski spisatelj, umjetnik i kritičar John Berger (rođ. u Londonu 1926.) napisao kako je ‘za uništenje neke zajednice i naroda dovoljno razoriti upravo tu njegovu prošlost’“, kazao je nadbiskup Puljić te također naveo misli sv. Ivana Pavla II. upućene mladima o tome da ne zaboravljaju svoje prošlosti. Rekao je kako je pamćenje sastavni dio identiteta obitelji, zajednice, društva i naroda, o čemu sugestivno svjedoči i bogato uređeni zbornik, koji nas potiče da  „ne prestajemo zahvaljivati Gospodinu“ za silnu baštinu koju smo naslijedili.

„Prikupljeni radovi pružaju prigodu svima, posebice stanovnicima ovoga prostora osjetiti, čuti i prepoznati ‘otajstvene tragove Onoga’ koji više od tisuću godina ‘prolazi i blagoslivlja ljude i arhive’, kamenjar, litice i njive, gudure i kanjone ove blagoslovljene Humske zemlje“, kazao je nadbiskup Puljić i dodao kako to i danas čini preko svojih vjernih i zauzetih radnika na njivi Gospodnjoj. Potom je detaljnije progovorio o većem dijelu sadržaja zbornika u kojem autori donose dugi povijesni pregled od ranokršćanskog razdoblja, preko utemeljenja i povijesti biskupije, povijesti župa i dinamične demografske situacije, opisuju djelovanje redovništva, nastanak katoličkih škola i Gospinog svetišta u Hrasnom do onomastičkih i toponomastičkih podataka i krsne slave te drugih tema.

Kao jedan od nasljednika u nizu apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih biskup Palić je spomenuo kako su u povijesti većinom dubrovački vikari bili apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije. „Svaka knjiga o povijesti života jedne biskupije, župe, vjernika ili crkvenih institucija mora se promatrati malo šire od čisto pukih povijesnih datosti o kojima se govori“, nastavio je biskup Palić te istaknuo tri dimenzije o kojima je detaljnije govorio, a to su: stvarnost Crkve, pokušaj kršćanskog jedinstva na području Hercegovine i neki naglasci iz pastoralnog života Trebinjsko-mrkanske biskupije. Stvarnost Crkve protumačio je prema crkvenim dokumentima te naveo misli nekih teologa o toj stvarnosti istaknuvši kako je ova biskupija hodala i još uvijek hoda „između progona svijeta i utjeha Božjih“.

O pokušajima Unije pravoslavnih monaha u Hercegovini sa Svetom Stolicom u periodu od 1645. do 1685. godine u zborniku je pisao biskup Ratko Perić te je biskup Palić posebno predstavio tu cjelinu koja donosi dvadeset prevedenih pisama izvorne korespondencije između Hercegovine i Rima te pet monaških posjeta Rimu radi sjedinjenja. Naglasio je autorovu misao kako je u tim pokušajima najteže prodrijeti u nakane, odnosno razlučiti jesu li u pitanju bili samo zemaljski motivi uvjetovani povijesnim okolnostima ili istinska želja za kršćanskim jedinstvom. Spomenuo je također ekumenski dijalog u povijesti, nedavnoj prošlosti, pa i ratnoj, te u sadašnjosti.

Jedan od dvojice urednika zbornika, predsjednik dubrovačkog Napretka Marić govorio je o motivima nastanka zbornika te kazao kako je 900 godina postojala uzajamna spona Trebinjske biskupije i Dubrovačke (nad) biskupije. Istaknuo je kako je 1252. godine srpski kralj Uroš I. protjerao trebinjskog biskupa, a Dubrovčani su mu dali utočište na benediktinskom samostanu na Lokrumu, gdje je on ranije bio opat. Od tada je počela intenzivnija povezanost među ovim dvjema biskupijama. Trebinjski biskupi su uglavnom bili Dubrovčani, a od protjerivanja biskupa Salvije stolovali su uglavnom u Dubrovniku, a ponekad i na Mrkanu.

Podsjetio je kako je dubrovački Senat bio donio pravilo da, zbog podijeljenosti dubrovačkog plemstva, dubrovački nadbiskupi trebaju biti stranci. Oni su rijetko ili nikako dolazili u Dubrovnik, pa je trebinjski biskup zapravo obnašao biskupske časti i bio je Dubrovčanima jako važan te su se trudili da to bude osoba od njihovog povjerenja, kazao je predavač. Senat Dubrovačke Republike je imao pravo predlaganja trebinjskog biskupa, a Sveta Stolica je to samo potvrđivala. To je bio razlog da su trebinjski biskupi bili iz kruga dubrovačke vlastele ili drugih uglednika, a ponekad se događalo da neki od njih, u trenutku predlaganja, uopće nisu bili svećenici. Naravno, kasnije su se zaređivali. Naveo je i jedan primjer iz 16. stoljeća u kojem stoji da se trebinjski biskup imenuje „na ponos i korist grada Dubrovnika, za služenje sakramenata u odsutnosti ili spriječenosti dubrovačkog nadbiskupa“.

Marić je u svom izlaganju također više govorio i manje poznatoj Mrkanskoj biskupiji, koja je u početku bila samostalna. Trebinjski biskupi su se u 14. stoljeću nastanili na Lokrumu, a dubrovačka vlastelinska obitelj Tefla (Theophilis) je trebinjskom biskupu darovala tri otočića: Mrkan, Bobaru i Supetar, kasnije i polutok Molunat, te se od tuda dolazi naziv Mrkanska biskupija. Na Mrkanu je bila prva biskupska rezidencija, a prvi mrkanski biskup zvao se Nikola.

Trebinjsko-mrkanjska biskupija već dugo nema svog biskupa, posljednji je bio Dubrovčanin Nikola Ferić koji je umro 1819. godine. Od 1890. godine ova biskupija ima apostolskog upravitelja u osobi mostarsko-duvanjskog biskupa.

Program predstavljanja zbornika je moderirala predsjednica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije povjesničarka i muzeologinja Marijeta Radić Grabovac.

Zbornik na gotovo 800 stranica sadrži 17 priloga koje su napisali: Ante Škegro, Mirjana Matijević Sokol, Ivica Puljić, Milenko Krešić, Ratko Perić, Nikola Menalo, Marijan Sivrić, Marinko Marić, Jozo Milanović, Stjepan Krasić, Ivo Šutalo, Mile Vidić, Rajko Marković, Domagoj Vidović, Božo Goluža – Dijana Korać i Marko Trogrlić. Uvodnik potpisuje biskup Petar Palić. Uz sadržaj i kazalo imena zbornik donosi faksimile, fotografije i grafikone koji pojašnjavaju tekstove. Na naslovnici je slika fragmenta bule pape Benedikta VIII. iz 1022. godine.

Priređivači zbornika su Marinko Marić i Ivica Puljić, objavljen je u Mostaru 2023. godine, a nakladnik je Trebinjsko-mrkanska biskupija.