O monografiji su govorili rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru doc. dr. sc. Ante Gverić i pročelnik Teološko – katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović.

U monografiji je u pet cjelina na 459 stranica objavljeno 20 stručnih radova čije su teme znanstvenici predstavili u izlaganjima na znanstvenom skupu „Ecclesia Nonensis: Prošlost Ninske biskupije“, održanom 1. i 2. lipnja 2018. u Baroknoj kući u Ninu. Ninska biskupija je, prema nekima, postojala još u apostolskim vremenima, a sigurno je postojala od 9. st. do 1828., kad je prostor njene nadležnosti pripojen Zadarskoj nadbiskupiji. U Monografiji su opisani važni događaji njenog postojanja od prvih kršćanskih vremena do 20. st., od uspostave do ukinuća, crkveni i svjetovni život, arhitektura, umjetnost, materijalna i duhovna baština od ranog kršćanstva do suvremenosti. Ninska biskupija mijenjala je svoj prostorni obuhvat. U vrijeme svog najvećeg opsega zahvaćala je veliki dio Ravnih kotara, Bukovicu, Vir, dio Like i Krbavu. Nadležnost ninskih biskupa bila je nad velikim dijelom sjevernodalmatinskog i ličkog prostora. Stanovnici, naselja i sjedište Ninske biskupije, bogati vjerski život i spomeničko nasljeđe, uvelike su stradali tijekom osmanlijskih osvajanja. Nin je doživio i mletačko uništavanje jer su se Mlečani bojali da bi osvajanjem Nina Osmanlije dobile važnu stratešku točku u središtu Jadrana. Nakon ponovnog mletačkog osvajanja krajem 17. st., u Ninskoj biskupiji obnovio se život, ali demografski i kulturno Nin više nikada nije zadobio nekadašnju funkciju u sustavu hrvatskih urbanih središta.

Prigodni pozdrav uputio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. „Bogata povijest Ninske biskupije u svojoj tisućljetnoj postojanosti ostaje izuzetno vrijedna baština koja zaslužuje našu pažnju i proučavanje, kako bi se u njoj našli bogatstvo mudrosti koje poučava i ohrabruje, izazov za sadašnjost koja potiče i s nadom gleda u budućnost te ljepota koja privlači i oduševljava“, rekao je mons. Zgrablić, zahvalivši svima koji su sudjelovali u ostvarenju toga vrijednog djela. Nadbiskup je podsjetio na misao iz Pastirskog pisma „Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, Hodočasnici nade“ u kojem hrvatski biskupi o temi prošlosti i baštini koja poučava i ohrabruje, govore o suodnosu povijesti i spasenja. „Biskupi kažu da je povijest teološko mjesto Božjeg spasenjskog djelovanja, da povijest i njena zbivanja imaju dublju protežnicu koju nam valja otkrivati, produbljivati, kako bi se proniknulo u njen dublji smisao, značenje i poruke, te posvijestilo da čovjek sa svojom naravi i svojim moćima stvara povijest u kojoj su naša ljudskost i vremenitost u trajnom susretanju s Božjim, vječnim“, rekao je mons. Zgrablić.

Gradonačelnik Nina Emil Ćurko u pozdravnoj riječi rekao je da se nakon zanemarenosti u bivšoj državi, u demokraciji počelo raditi u Ninu i njegovu povijest dovesti na pripadajući pijedestal. „Nin više nije zapušteno mjesto. Nova hrvatska država brine o njemu i Nin se razvija iz godine u godinu“, rekao je Ćurko.

Recenzent monografije dr. Ante Gverić podsjetio je da je za četiri godine, 2028., 200. obljetnica ukinuća drevne tisućljetne Ninske biskupije. „Radovi u Monografiji prvi put na jednom mjestu višedisciplinarno obrađuju opsežnu temu prošlosti Ninske biskupije koja je doživljavala uspone i padove, proširenja i sužavanja, uvjetovano društveno – političkom situacijom“, rekao je dr. Gverić. Predstavio je teme radova i autore koji temeljem izvora iz različitih arhiva doprinose boljem razumijevanju života Crkve na ninskom prostoru.

U prvom dijelu monografije pod nazivom „Izvori za proučavanje prošlosti Ninske biskupije“ objavljena su tri rada, polazeći od izvora koji su temelj istraživanja za spoznaje i nova saznanja o Ninskoj biskupiji. U drugom dijelu „Prostor Ninske biskupije“ dva rada opisuju kako se mijenjao njen prostor; u trećem dijelu „Arheološka baština na tlu Ninske biskupije“ su četiri rada, u četvrtom dijelu „Prošlost Ninske biskupije“ devet radova i u petom dijelu „Etnološka baština Ninske biskupije“ su dva rada.

U prvom dijelu, Ante Gulin u radu „Ninska biskupija i njezin kaptol u povijesnim izvorima i literaturi“ opisuje sva povijesna razdoblja zapisa o Ninskoj biskupiji, od Tome arhiđakona (13. st.) do autora današnjice, s iscrpnim pregledom izvora i  literature. Dvoje djelatnika Državnog arhiva u Zadru prikazuju fondove i zbirke u kojima se može naći sadržaj za istraživanje prošlosti Ninske biskupije. To je vrsta priručnika istraživačima u kojem se fondu i zbirci može naći neka tema o prošlosti i sadašnjosti Ninske biskupije, rekao je dr. Gverić. Dubravka Kolić napisala je rad „Izvori za povijest Ninske biskupije u Državnom arhivu u Zadru“, a Oliver Modrić „Izvori Arhiva Zadarske nadbiskupije za poznavanje prošlosti Ninske biskupije“.

U drugom dijelu, Damir Magaš u radu „Prostorni obuhvat Ninske biskupije“ pokazuje mijene prostora i broja stanovnika kroz različita povijesna razdoblja, od početaka do ukinuća biskupije u 19. st., do Mletačke republike, tijekom nje i nakon dominacije Mletačke republike, kad je Ninu pripadao Pag i prekovelebitski dio. Josip Faričić rad „Ninska biskupija na novovjekovnim kartama“ temelji i na istraživanju koje je proveo na nekoliko karata od 16. st. do 19. st. „To je vrijeme društveno-političkih turbulencija, ratova i promjena granica. Faričić donosi tablice s popisima naselja, geografskih imena i objekata te sakralnih objekata na području biskupije, vjerski sastav stanovništva sjevernodalmatinskog dijela biskupije prema karti s kraja 17. st.“, rekao je dr. Gverić, istaknuvši da su reprodukcije karata visoke razlučivosti.

U trećoj cjelini, Martina Dubolnić Glavan u radu „Dr. Luka Jelić i počeci proučavanja ninskih starina“ piše o djelovanju poznatog arheologa i povjesničara don Luke Jelića u Ninu i arheološkim istraživanjima ninskih starina 19. / 20. st. Glavan opisuje i Jelićev rad u kulturno-gospodarskom razvoju ninskog područja. Rad je najvećim dijelom pisan prema arhivu Luke Jelića iz Arheološkog muzeja u Splitu.

Ante Uglešić u radu „Počeci kršćanstva u gradu Ninu i njegovom ageru u svjetlu arheoloških nalaza“ analizira nalazišta u Ninu (crkva sv. Anselma, sv. Marije), u Zatonu, Ninskim Stanovima, Privlaci, Viru, Vrsima, Podvršju, Radovinu te Povljani i Vlašićima na otoku Pagu. Mirja Jarak u radu „Kapiteli iz crkve sv. Marije u Ninu“ opisuje kapitele kao dio bogate spomeničke baštine Nina koji imaju posebno mjesto po brojnosti i sačuvanosti. Pavuša Vežić u radu „Episkopalni kompleks u Ninu“ detaljno urbanističko-arhitektonski i povijesno-razvojno obrađuje taj kompleks koji uključuje ninsku katedralu s aneksima i rezidenciju ninskih biskupa.

Radomir Jurić i Ana Jordan Knežević u radu „Srednjovjekovne crkve na širem ninskom području“ opisuju da je na prostoru Ninske biskupije bilo više od 80 sakralnih objekata, navodeći ranokršćanske, predromaničke, romaničke i gotičke crkve. Toliki broj crkava „svjedoči o važnosti grada Nina i Crkve u Hrvata tijekom Srednjeg vijeka. Hrvatski vladari, nositelji političke, a podupiratelji crkvene vlasti, mahom su bili donatori novih crkava, ali i obnovitelji starijih, uglavnom ranokršćanskih. Potaknuto takvim zbivanjima, kršćanstvo je jačalo, a vjera se širila iz urbanih središta na obali prema zaleđu. Nin, kao jedan od prijestolnih gradova hrvatskih vladara, početkom Srednjeg vijeka preuzima ulogu kulturnog i vjerskog središta, odakle se šire utjecaji prema manjim sredinama“, kažu Jurić i Knežević, istaknuvši prepoznatljivi hrvatski simbol, crkvu sv. Križa u Ninu (9. st.) koja je „središnja memorija križnog tlocrta“.

U četvrtom dijelu, Mirjana Matijević Sokol u radu „Odnos Ninske i Splitske Crkve u ranom Srednjem vijeku prema pisanim vrelima“ opisuje taj složeni odnos o čemu je historiografska literatura opširno istraživala. Trpimir Vedriš u radu „Odakle su došli ninski zaštitnici? O podrijetlu kulta sv. Asela, sv. Marcele i sv. Ambroza u Ninu“ piše o ninskim zaštitnicima i historiografskim radovima o njima temeljem analize srednjovjekovnih svjedočanstva. Borislav Grgin u radu „Srednjovjekovna Hrvatska u doba ninskog biskupa Juraja Divnića (1479.-1529.)“ piše o Divniću „koji je bio ninski biskup 50 zadnjih godina Srednjeg vijeka i o njegovoj uključenosti u svakodnevicu naroda na svom području u teškim vremenima prvih osmanlijskih prodiranja. U radu prikazuje i njegovo izvješće o Krbavskoj bitci“, rekao je dr. Gverić. Biskup Divnić, ujedno i pjesnik i pisac, 1528. je obnovio ninsku katedralu, sadašnju župnu crkvu sv. Anselma, u kojoj je i pokopan. Božena Glavan u radu „Utjecaj Kandijskog rata (1645.-1669.) na demografske promjene u ninskoj komuni“ temeljem arhivske građe iz Arhiva Zadarske nadbiskupije i Državnog arhiva u Zadru te literature opisuje utjecaje na demografska kretanja u ninskoj komuni nakon Kandijskog rata u 17. stoljeću.

Zdenko Dundović u radu „Posjedi Ninske biskupije i Kaptola od 16. do konca 18. stoljeća“ opisuje gospodarski odnos Ninske biskupije i ninskog kaptola u ranom Novom vijeku na temelju mnogih novootkrivenih arhivskih izvora iz zadarskih, venecijanskih i nekih vatikanskih arhiva. Podaci u tabličnim prikazima iz arhivskih izvora omogućuju daljnja višedisciplinarna istraživanja. Grozdana Franov Živković autorica je dva rada: „Glagoljica u Ninskoj biskupiji“ u kojem je obradila upotrebu glagoljaškog bogoslužja i glagoljaške spomenike u biskupiji koja je bila simbol glagoljaštva, a u radu „Bratovštine Ninske biskupije“ opisuje djelovanje i brojnost svećeničkih i laičkih bratovština na području biskupije od 14. st. do 20. stoljeća. Ivica Vigato u radu „Leksičke osobitosti glagoljskih rukopisa moralno – kazuističkih odredbi ninskih biskupa iz 17. i 18. stoljeća“ uz jezičnu obradu, ističe i moralne vrijednosti naznačene u tim spisima, kao odraz onog vremena. Lidija Turić autorica je rada „Pokušaj obnove biskupskog sjedišta u Ninu poslije Rapallskoga ugovora“.

„Između dva svjetska rata bila je inicijativa za obnovom Ninske biskupije, kad se Zadar kao enklava našao u talijanskoj državi, a hrvatski prostor Nina i zaleđa Zadarske nadbiskupije u jugoslavenskoj državi te je šibenski biskup imao administraturu nad tim područjem. I u 20. st., između dva svjetska rata, živjela je svijest, prije svega među zadarskim svećenstvom, pa i narodom, da bi u novim političkim okolnostima trebalo obnoviti Ninsku biskupiju. To nije ostvareno jer Jugoslavija i Sveta Stolica nisu potpisali konkordat, a Sveta Stolica ne prekraja crkvene granice ako nema potpisan konkordat s dotičnom državom“, rekao je dr. Gverić. U petom dijelu, Marija Dejanović u radu „Svetište Gospe od Zečeva kroz povijest“ opisuje to ninsko svetište koje je jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta, a temelji se na Gospinom ukazanju 1516. na otočiću Zečevo, što je autentičnim potvrdio tadašnji ninski biskup Juraj Divnić. Mario Katić u radu  „Predajno-religijska kontekstualizacija maritimnog hodočašća Gospi od Zečeva“ opisuje način i običaje hodočašćenja Gospi od Zečeva kroz povijest.

Dr. Gverić je podsjetio da se znanstvene rasprave o nekim pitanjima iz povijesti Ninske biskupije vode još od Farlatijeva Illyricum Sacrum iz druge polovice 18. stoljeća.  „S obzirom na značaj Nina i Ninske biskupije, u ovoj Monografiji se prvi put uspješno pristupa obradi teme višedisciplinarno te će poslužiti istraživačima kao novo polazište za daljnja znanstvena istraživanja. Gotovo svaki prilog donosi nove znanstvene spoznaje, a neke teme su prvi put obrađene. Znanstveni doprinos djela je što su prikazani povijesni izvori (pisana baština/arhivsko gradivo) za prošlost Ninske biskupije u Arhivu Zadarske nadbiskupije, Državnom arhivu u Zadru i u objavljenoj literaturi. Puno arhivskog gradiva se može naći u venecijanskom državnom arhivu i u vatikanskim arhivima. Obrađene su promjene u obuhvatu jurisdikcije ninskog biskupa. Analizirano je novovjeko kartografsko gradivo u obuhvatu Ninske biskupije. Obrađena je arheološka baština te dijeceze temeljene na ranijim i (naj)novijim arheološkim otkrićima. Svaki prilog donosi nove spoznaje i analize određenih pitanja i doprinosi poznavanju milenijske prošlosti Ninske dijeceze koja ima jedno od najznačajnijih mjesta u hrvatskoj nacionalnoj povijesti“, istaknuo je dr. Ante Gverić.

Dr. Zdenko Dundović rekao je da je Ninska biskupija neiscrpan izvor proučavanja. „Ninska biskupija se do 1684. godine, kad su Habsburgovci oslobodili Liku od Osmanlija, širila do Karlobaga i Gospića. Zahvaćala je veliki dio Like. Bila je najrasprostranjenija hrvatska biskupija od Srednjeg vijeka do početka 18. stoljeća. To govori o odgovornosti koju su imali grad Nin, ninski biskup i ljudi koji su djelovali na tom prostoru“, naglasio je dr. Dundović, rekavši da su naši preci bili jako hrabri. „Dugo godina se u povijesti govorilo da je Nin bio razrušen, pa su svi iz Nina pobjegli. To nije istina. U Ninu je ostao kanonik Gašpar Morović sa svojom obitelji koji je čuvao, makar i ruševine. Slavio je misu u razrušenoj ninskoj katedrali sv. Anselma. Život je tekao bez obzira na ratne okolnosti“, rekao je dr. Dundović. Podsjetio je da je ninski prostor desetljećima bio zanemaren te se Monografijom želi vratiti i intelektualni sjaj ninskoj prošlosti.

Iz monografije se može učiti „o moći, utjecaju, politici, položaju kojima su se neki bolje, neki lošije, a neki prljavo služili; o prostoru i vremenu u kojem su živjeli naši preci. Monografija pokazuje da se životne okolnosti mijenjaju, ali ljudska ćud se slabo mijenja, gotovo nikako, bez obzira na razinu kulturološkog, edukativnog, vjerskog ili gospodarskog napretka i boljitka“, rekao je dr. Dundović.

Ljudi na prijelazu iz kasnog Srednjeg vijeka na rani Novi vijek u Ninskoj biskupiji često su svjedočili ratovima, gladi, otmicama, kugama. No, bez obzira na teške okolnosti, Nin do početka 19. st. nije imao demografske teškoće. Bilo je puno života, obitelji su bile brojne, bez obzira na svakodnevnu mukotrpnost, naglasio je dr. Dundović. „Ljudi onog vremena znali su živjeti s prirodom i u prirodi. Motika u radu sa zemljom bila je osnovni alat u preživljavanju ljudi na posjedima s puno zemlje. Onodobno društvo često se borilo sa siromaštvom, ali nam je u nasljeđe ostavilo arhitekturu kojoj se i danas divimo, pjesme i himne koje i danas pjevamo, prvi roman Petra Zoranića kojeg i danas čitamo i o kojima se piše. Društvo Ninske biskupije držalo je do svoje riječi i obraza, što se može osjetiti kroz citirane dokumente u Monografiji. Poštenje je bilo norma, a nepoštenje mrsko“, rekao je dr. Dundović. Unatoč situacijama spoticanja i poticanja, hrabrenja i vabljenja, vjernosti i izdaja, „opće vrijednosti odoljele su izazovima. Monografija je pokušaj svjedočenja tih stvarnosti, s namjerom njihovog proučavanja i učenja na greškama, radi bolje primjene vrednota u naše vrijeme i u našim ljudskim odnosima“, poručio je dr. Dundović.

Autor predgovora u monografiji je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Pod naslovom „Čuvati i prenositi pokoljenjima što se čulo i vidjelo“, mons. Puljić poručuje da je „povijest svjedok vremena i učiteljica života“ te da „ne želimo dopustiti da se stvari potiskuju u zaborav. Jer, pamćenje je sastavni dio osobnog identiteta, obitelji, zajednice i naroda, a spomen na važne povijesne događaje govori i o našem ishodištu i ukorijenjenosti. Spominjući svoju prošlost, imamo prigodu sjetiti se silnih Božjih djela i čudesnih povijesnih zahvata za koje valja uputiti nebu zahvalnu molitvu. Povijest nije samo glasnica starine, nego i svjetlo istine i učiteljica života“, poručio je mons. Puljić, podsjetivši da se Nin zbog Višeslavove krstionice naziva i „hrvatskim Betlehemom“.