Usred ovih mračnih dana kontinuiranog sukoba i neizvjesnosti u našoj regiji, mi, patrijarsi i poglavari Crkava u Jeruzalemu, ostajemo postojani u naviještanju našim lokalnim zajednicama i širem svijetu vječne božićne poruke o istinskom svjetlu koje sja u tama: rođenje Gospodina našega Isusa u Betlehemu (Iv 1, 5).

Jer u Kristovu rođenju prvo je svjetlo Božjeg spasenja došlo na svijet, prosvijetlivši sve koji su ga htjeli primiti, i tada i sada, i ponudivši im „milost na milost“ da pobijede mračne sile zla koje neprestano kuju urotu da dovedu do uništenje Božjeg stvorenja (Iv 1, 16).

Ivan Krstitelj je kasnije posvjedočio o svjetlu kao „glas onoga koji viče u pustinji: Poravnajte put Gospodinu“ (Iv 1, 23; Iz 40,3). Kao što gornji odlomak otkriva, njegove božanske zrake prvo su sinule našim duhovnim precima, koji su primili poruku spasenja dok su boravili „u tmini i kraj smrti“ (Matej 4, 16). Podnoseći mnoge poteškoće, nastavili su pronositi sveto svjetlo Kristova uskrsnuća, postavši Njegovi svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Svetoj zemlji i sve do kraja svijeta.

Ovaj nas drevni put iskupljenja vodi i u našem vremenu, kada ratovi još uvijek bjesne, a nebrojeni milijuni u našoj regiji i diljem svijeta i dalje teško pate. Izvana se čini da se malo toga promijenilo. Ipak, iznutra, sveto rođenje našeg Gospodina Isusa Krista pokrenulo je duhovnu revoluciju koja nastavlja preobražavati bezbrojna srca i umove prema putovima pravde, milosrđa i mira (Mih 6, 8; Ef 2,17).

Naša je privilegija, za one vjerničke obitelji koje su ostale u Svetoj zemlji, kao i za one koji su nam se pridružili, nastaviti svjedočiti Kristovo sveto svjetlo na samim mjestima gdje se On rodio, služio i prinio sam za nas, pobjedonosno ustajući iz groba u novi uskrsli život. To činimo nudeći Mu svoje štovanje na svetim mjestima; dočekujući hodočasnike i posjetitelje u našoj sredini; naviještanjem Njegovog svetog Evanđelja svima koji žele čuti; nastavljajući Njegove službe poučavanja, iscjeljivanja i ljubazne dobrote; i zalaganjem za „slobodu zarobljenima i puštanje potlačenih” (Iz 61, 1; Luka 4, 18-19).

U ovom božićnom duhu punom nade, zahvaljujemo Svemogućem na nedavnom prekidu vatre između dviju zaraćenih strana u našoj regiji, i pozivamo da se ono proširi na Gazu i mnoga druga mjesta, čime bi se okončali ratovi koji su mučili naš dio svijeta. Isto tako ponavljamo apel za oslobađanje svih zatvorenika i zarobljenika, povratak beskućnika i raseljenih, liječenje bolesnih i ranjenih, pomoć gladnima i žednima, vraćanje nepravedno oduzete ili ugrožene imovine i ponovnu izgradnju svih javnih i privatnih civilnih struktura koje su oštećene ili uništene.

Konačno, tijekom ovog svetog božićnog vremena i nakon njega, pozivamo sve kršćane i ljude dobre volje diljem svijeta da nam se pridruže u molitvi i radu za ovu plemenitu misiju, kako u Kristovoj domovini, tako i svugdje gdje postoje sukobi i razmirice. Jer ako to učinimo zajedno, uistinu ćemo odati počast Knezu mira koji je ponizno rođen u štalici u Betlehemu prije više od dva tisućljeća.

— Patrijarsi i poglavari Crkava u Jeruzalemu