Publikacija je rezultat suradnje Arheološkog muzeja u Splitu, Centra „Don Frane Bulić“ pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu i Javne ustanove u kulturi „Zvonimir“ Solin, a donosi 276 pisama, brzojava i rukopisa koje je Jacques Zeiller, istaknuti francuski arheolog i povjesničar, slao don Frani Buliću, vodećem hrvatskom arheologu i neumornom promicatelju kulturne baštine.

Knjigu su predstavili izv. prof. dr. sc. Edi Miloš, jedan od autora i Arsen Duplančić, prof., dugogodišnji knjižničar Arheološkog muzeja u Splitu i istraživač arhivske građe.

Ravnatelj Centra „Don Frane Bulić“ pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu izv. prof. dr. sc. Josip Dukić naveo je da su pisma nastavak korespondencije koja je objavljena u dva navrata; prvu je prije čak 40 godina pripremio svećenik don Ivan Ostojić, a drugu knjigu je prije petnaestak godina objavio Splićanin Stjepan Lapenda. I prva i druga i treća knjiga obuhvaćaju francusku korespondenciju don Frane Bulića. Ovom knjigom se na najbolji mogući način odužujemo don Frani Buliću u prigodi 90. obljetnice njegove smrti, a navedena pisma su najava svega onoga što spomenute institucije planiraju objavljivati i u budućnosti s obzirom da su i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu i Arheološki muzej u Splitu čuvari bogate ostavštine don Frane Bulića kojima je on upoznavao svjetsku javnost, u ovom slučaju francusku javnost, sa svim onim što je on radio kao povjesničar i arheolog, prvenstveno u istraživanju Salone“, kazao je prof. Dukić.

Arsen Duplančić, koji je dugogodišnjim istraživanjem arhivskog gradiva Arheološkog muzeja u Splitu stekao uvid u Bulićevu bogatu korespondenciju, istaknuo je kako ova pisma predstavljaju neiscrpno vrelo informacija o Bulićevom životu, radu, znanstvenim interesima i mreži kontakata, ali i o ključnim kulturnim i povijesnim pitanjima koja su obilježila njegovo vrijeme. Jedan od dokaza koliko je don Frane bio poznat, pokazuje i anegdota koja nije samo usmena već ima i svoju pisanu potvrdu, a to je dopisnica koju je Wilhelm Kubitschek, austrijski arheolog, poslao don Frani na kojoj je pisalo „Velečastiti gospodin Don Frane u Dalmaciji“, rekao je Duplančić.

Izv. prof. dr. sc. Edi Miloš izdvojio je neke od najzanimljivijih podataka koji se nalaze u korespondenciji između Bulića i Zeillera. Njihova dugogodišnja prepiska otkriva znanstvene i kulturne poveznice između Hrvatske i Francuske, a kroz njihovo dopisivanje može se saznati i o ključnim povijesnim događajima tog vremena – od raspada Austro-Ugarske i Prvog svjetskog rata do previranja 1930-ih godina. „Zeiller je bio francuski arheolog, epigrafičar, povjesničar, sveučilišni profesor u Fribourgu, potom u Parizu te član francuske Akademije natpisa i književnosti. Riječ je također o angažiranom intelektualcu koji se istaknuo svojim radom u brojnim katoličkim organizacijama, počevši od Udruge sv. Vinka Paulskog. Već kao student odlučio se posvetiti proučavanju Antike i izabrao je za temu svoga diplomskog rada nastanak kršćanstva u Dalmaciji. Stoga se tada, godine 1901., obratio pisanim putem don Frani Buliću. I to pismo će se pokazati tek uvodom u tridesetogodišnje nepokolebivo prijateljstvo koje će potrajati sve do smrti dalmatinskoga erudita 1934. U suradnji s Bulićem, Zeiller je objavio bezbroj radova te djela koja se dandanas smatraju klasicima historiografije o rađanju kršćanstva na današnjim hrvatskim prostorima. Štoviše, pokazao se najvjernijim ‘suborcem’ Frane Bulića u svim njegovim ‘bitkama’, polemikama, kontroverzama. Zeiller je Bulićem, Solinom i Splitom bio opčinjen i uložio je goleme napore da njegova zemlja, a samim time i svijet, prepoznaju univerzalni značaj dalmatinske kulturne baštine“, rekao je prof. Miloš.

Knjiga „Cher Monseigneur… Pisma Jacquesa Zeillera don Frani Buliću (1901. – 1934.)“ nije samo zbirka povijesnih dokumenata nego je svjedočanstvo jednog intelektualnog prijateljstva, prozor u znanstvenu, političku i kulturnu stvarnost prve polovice 20. stoljeća. Pisma Zeillera i Bulića odražavaju snažnu intelektualnu povezanost Hrvatske i Francuske, ali i rasvjetljavaju neka od ključnih pitanja tadašnjeg vremena, od razvoja arheološke misli i konzervatorskih inicijativa do sudbine kulturne baštine i političkih previranja koja su oblikovala Europu.