Fra Placido je rođeni Cresanin, franjevac konventualac koji je tijekom Drugoga svjetskog rata položio život spašavajući progonjene.

Program je svakoga dana započinjao molitvom krunice i litanijama, a nastavio se misom, nakon koje je uslijedio prigodni večernji susret. Prva večer bila je posvećena temi „Fra Placido i Majka od sv. Salvadora“, uz marijanske meditacije. U nedjeljnom programu posebno mjesto imali su najmlađi. Nakon misnog slavlja održano je predstavljanje slikovnice „Dječak koji je želio postati svet“, nastala kao projekt učenika Osnovne škole Frane Petrića.

Trećeg dana nakon mise fra Ljudevit Maračić predstavio je knjigu „Frane Dobrović – Crtice i pabirci iz prošlosti crkve i samostana sv. Frane u Cresu“, koju je preveo, obradio i popratio predgovorom. Okupljenima je pročitao i dva ulomka iz knjige te podsjetio na njezina autora, creskog franjevca i istraživača lokalne povijesti, čija je 200. obljetnica rođenja obilježena 2025. godine.

Misna slavlja tijekom Placidovih dana predvodili su autor biografije fra Placida fra Ljudevit Maračić, gvardijan creskog Franjevačkog samostana fra Josip Blažević te provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.

Fra Miljenko Hontić je u svojoj homiliji povezao obilježavanje mučeničke smrti fra Placida s blagdanom Posvete Lateranske bazilike, koji se slavio toga dana. Podsjetio je kako je Lateranska bazilika prva posvećena bazilika u Crkvi te majka i glava svih crkava grada Rima i svijeta. Njezino slavlje, istaknuo je, podsjeća na važnost zajedništva i jedinstva Crkve, ali i na Crkvu kao živi hram Božji, odnosno Božje prebivalište u njegovu narodu. Posebna poveznica fra Placida i Lateranske bazilike jest da je u njoj 6. srpnja 1930. godine zaređen za svećenika.

Govoreći o životu creskog franjevca, provincijal je istaknuo njegovo svjedočenje evanđelja u različitim životnim okolnostima. U mirnodopskom razdoblju fra Placido se istaknuo uzornim redovničkim i svećeničkim životom te zauzetim radom na izdavanju časopisa „Glasnik sv. Antuna“ (Messaggero di sant’Antonio), kojim je radosna vijest evanđelja stizala u brojne domove i obitelji. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, njegovo se svjedočenje osobito očitovalo u zauzimanju za progonjene i ugrožene ljude, kojima je pomagao riskirajući vlastiti život. „Naviještanje Božje riječi i svjedočenje istine o uskrsnulom Sinu Božjem nipošto ne ovisi o zgodnim i nezgodnim vremenima, nego o vjernosti Bogu i Crkvi“, istaknuo je fra Miljenko, naglasivši da je fra Placido tu istinu svjedočio i u najtežim okolnostima.

Osvrćući se na pitanje odakle fra Placidu snaga i hrabrost za takvo djelovanje, provincijal je odgovor potražio u evanđeoskom izvještaju o Isusovu čišćenju Jeruzalemskog hrama od raznih prodavača i mjenjača novca. Isusovim riječima: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“, fra Miljenko je podsjetio da se s Bogom ne trguje jer on sve daje besplatno. Hram je mjesto zahvale i slave Božje, a apostol Pavao u svojoj poslanici podsjeća da je svaki čovjek hram Božji u kojem prebiva Duh Sveti.

Upravo je to razumio i živio fra Placido, istaknuo je propovjednik. Pazio je da njegovo srce bude čisto i otvoreno za Božju prisutnost, što mu je omogućilo da čini herojska djela i svjedoči evanđelje neovisno o okolnostima, kazao je.

Upozorio je kako su ljudi često usmjereni na sebe i vlastite interese, zbog čega u njihovu srcu sve manje ostaje mjesta za Boga. Pozivajući vjernike na ispitivanje vlastitoga života, postavio je pitanje: „Koliko u našem srcu, u našem životu stvarno ima mjesta za Boga? Jesmo li širom otvorili vrata svoga srca Kristu?“ Naglasio je potrebu bdjenja nad vlastitim očima, mislima, riječima i djelima te redovitog čišćenja srca, osobito sakramentom pomirenja i euharistijom.

Fra Placido, istaknuo je provincijal, i danas može biti primjer odlučnosti i odvažnosti u svjedočenju Kristove ljubavi. Pozvao je vjernike da mole njegov zagovor u životnim teškoćama i izazovima te da mole Gospodina da ga uzdigne na čast oltara, kako bi postao primjer cijeloj Crkvi. „Ovaj se grad može doista ponositi zbog fra Placida, ali i zbog mnogih drugih svijetlih likova koji su potekli odavde“, poručio je fra Miljenko Hontić, zaključujući homiliju pozivom vjernicima da se poput njih napajaju na izvoru žive vode kako bi i sami postali njezin izvor ljudima s kojima žive i koje susreću.

Fra Placido Cortese rođen je 7. ožujka 1907. godine u Cresu. Veći dio svog života proveo u Italiji, osobito u bazilici sv. Antuna u Padovi. Tijekom Drugoga svjetskog rata pomagao je židovima i drugim progonjenim osobama. Zbog svojega djelovanja u listopadu 1944. uhitio ga je Gestapo, a nakon mučenja u Trstu ubijen je 3. studenoga 1944. godine. Unatoč mučenju, nije odao svoje suradnike ni ljude kojima je pomagao.

Crkva je prepoznala njegove herojske kreposti te mu je 2021. godine dodijeljen naslov časnog sluge Božjega. Fra Placidovi dani u njegovu rodnom Cresu bili su stoga prilika za prisjećanje na njegov život i žrtvu, ali i za ponovno promišljanje o pozivu svakoga kršćanina na svjedočenje vjere, solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu, osobito u trenucima kada je to najteže.