U pozdravu je nadbiskup Kutleša naglasio da je prije 800 godina sveti Franjo dovršio svoj zemaljski put. „Mladić koji je izabrao siromaštvo ostavio je svijetu bogatstvo koje nas i danas ovdje okuplja. Dopustio je da Kristovo Evanđelje oblikuje sav njegov život. U siromašnome i raspetom Gospodinu pronašao je svoje najveće blago, a u ljudima kojima je prilazio prepoznavao je braću i sestre“, naglasio je nadbiskup Kutleša i nastavio:

„Franjina subraća vrlo su rano došla u naše krajeve. S narodom su dijelili radosti i stradanja, čuvali vjeru i budili nadu. Njihovi su samostani postajali mjesto molitve i susreta učenja i utjehe, a njihova prisutnost oslonac mnogima koji su tražili Božju blizinu. Zato danas, u ime hrvatskih biskupa, od srca zahvaljujem svim članovima velike franjevačke obitelji. Hvala franjevačkoj braći za naviještenu Božju riječ, za slavljenje sakramenata, za strpljivo slušanje i pomiriteljsko služenje.“

Podsjetio je i kako sv. Franju najbolje častimo ako i sami dopustimo da Evanđelje preobražava naše živote: „Ova je obljetnica, stoga, poziv na obnovu zanosa kojim je sveti Franjo poradi Kraljevstva prigrlio sve što je njegovoj ljudskoj naravi bilo oporo i teško. Tako će i u našim obiteljima biti više praštanja, u našim zajednicama više povjerenja, a u našem narodu više brige za slabe i zanemarene je. Obnova Crkve počinje s našim obraćenjem, spremnošću da priznamo grijeh, zamolimo oproštenje i učinimo dobro koje smo odgađali.“

U propovijedi se krčki biskup Ivica Petanjak najprije osvrnuo na Franjinu Oporuku: „U Oporuci sedam puta kaže: ‘Gospodin je dao meni, bratu Franji; Gospodin sam dovede me među njih; Gospodin mi je dao toliku vjeru u crkvama; Gospodin mi je dao i daje toliku vjeru u svećenicima; Gospodin mi je dao braću; Gospodin mi je objavio pozdrav, da kažemo: ‘Gospodin ti dao mir’; Gospodin je meni dao da jednostavno i čisto kazujem i napišem Pravilo i ove riječi.’ Gospodin, Gospodin…. Sve je od Gospodina. Sve je njegova inicijativa. Nema Franje, nema njegovoga ja, nema njegovog isticanja. Nisam ja stvorio Red, nisam ja otac i osnivač, nisam ja Pravilo. Gospodin mi je dao braću i Pravilo im je da žive Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Sve što jesam i što sam učinio, učinio sam po Gospodnjem nadahnuću. On je vodio, a ja sam dopustio da me vodi. Koliko god mi je bilo moguće, trudio sam se svoj život suobličiti životu Njegovu, jer sam u njemu pronašao svoj smisao.“

Biskup Petanjak je dodao da je Franjina oporuka samo pomoć da se lakše postigne spasenje: „U ovoj jubilejskoj godini najviše što nam Franjo može dati je evanđelje Isusa Krista. Pretpostavljam da svi franjevci znaju kako počinje i završava naše Pravilo: ‘Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista.’ ‘Obdržavajmo sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, što smo čvrsto obećali.’ Nijedno Pravilo u katoličkoj Crkvi ovako ne počinje i ne završava. Ako su jubileji povratak na izvore, onda je jedini naš izvor Evanđelje Isusa Krista, a sveti Franjo nam je uzor kako se pije i kako se zahvaća na tom Izvoru. Ostavio nam je i sredstvo kako ćemo to postići – malenost.“

Primijetivši kako se franjevačke zajednice suočavaju s izazovom manjka zvanja, biskup Petanjak zapitao je sve nazočne: „Ne bi li najveća poruka ovog jubileja bila upravo u tome da u našim redovničkim zajednicama, i ženskim i muškim, i u našim obiteljima i u međusobnim ophođenjima zaživimo ovu majčinsku dimenziju svetoga Franje? Da brat bratu, fratar fratru, sestra sestri, redovnica redovnici, muž ženi, žena mužu, roditelji djeci… pristupamo i ponašamo se jedni prema drugima kao što to čini majka prema svojoj djeci? Bi li u našim redovničkim zajednicama i kršćanskim obiteljima, pa i među vama mladima, zavladao novi duh ako bi se u njima više disalo majčinskim srcem i osjećajima?“

Na kraju misnoga slavlja provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić obratio se nazočnima, ističući da „ovo misno slavlje povodom 800. obljetnice preminuća našega Serafskog Oca sv. Franje nije samo spomen na događaj koji se zbio prije osam stoljeća.“ Kako je rekao, „ovo je jubilej života koji je postao Evanđelje života čovjeka koji je dopustio Kristu da ga potpuno zahvati i preko njega progovori svijetu. Zato danas prije svega zahvaljujemo Bogu za dar svetoga Franje, za njegovu jednostavnost i poniznost, njegovu ljubav prema Kristu i Crkvi, njegovu blizinu siromašnima i malenima i za njegov odnos prema svakom čovjeku i svemu stvorenomu“.

Govoreći o osam stoljeća nakon Franjina preminuća, fra Zdravko se zapitao što nam Franjo danas govori: „Možda prije svega ono što je govorio svojim životom: da se Evanđelje ne treba samo propovijedati, nego živjeti; da svetost nije udaljena od svakodnevnog života, nego se rađa ondje gdje čovjek dopusti Bogu da ga preobrazi; da bratstvo nije lijepa riječ nego način života; i da mir koji naviještamo svijetu mora najprije živjeti u našim srcima i našim zajednicama. Ovaj jubilej zato želimo primiti kao poziv na novi početak. Poziv je to da ponovno otkrijemo ljepotu našega franjevačkog poziva i da budemo ono što je sveti Franjo želio – ljudi Evanđelja, ljudi zajedništva, ljudi mira i ljudi blizine.“

Fra Zdravko je na kraju dodao: „Svi smo danas ovdje kao jedna franjevačka obitelj, različiti po službama, zajednicama i životnim pozivima, ali povezani istomn karizmom istim izvorom – Kristom, kojemu je sveti Franjo želio pripadati cijelim svojim životom. Neka nam ovaj jubilej ne dopusti da samo gledamo unatrag. Neka nas pogled na svetoga Franju ponovno usmjeri prema Kristu i prema čovjeku. Neka nas 800 godina njegova svjedočanstva potakne da i mi danas budemo ljudi koji će svojim životom moći reći: Evanđelje je moguće živjeti, bratstvo je moguće graditi, mir je moguće širiti i ljubav je moguće darivati.“

„Neka ovaj jubilej bude zahvalnost za ono što je bilo, radost zbog onoga što danas živimo i hrabrost za ono što nam je tek ostvareno ili ono što nam je tek pred nama. Po zagovoru svetoga Franje neka nas Gospodin učini vjernim svjedocima Evanđelja i graditeljima mira, kako bismo i mi svojim životom ostavili trag Božje ljubavi u vremenu u kojemu živimo“, zaključio je provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Okupljenima se obratio i provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, zahvalivši svima koji su sudjelovali u organizaciji i misnoga slavlja i programa koji je uslijedio na Hrvatskome katoličkom sveučilištu. Naime, drugi dio obilježavanja ovoga jubileja bio je glazbeno-scenski prikaz života sv. Franje „Gospodin nam dade brata Franju“ u prepunoj velikoj dvorani HKS-a. U programu su nastupili članovi franjevačke obitelji – fratri, sestre redovnice, od kojih klarise videouratkom, potom bogoslovi, juniorke, pripadnici Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži te članovi Ansambla Kolbe.