Nakon toga uslijedila je svečana misa koju je predslavio samoborski župni vikar Krešimir Cervelin u zajedništvu s okupljenim vjernicima i hodočasnicima.

U homiliji vlč. Cervelin osvrnuo se na evanđeoski odlomak o „uskim vratima“ kroz koja treba proći kako bi se postiglo spasenje.

„Ono što nam Krist govori je da upravo promislimo o tim uskim vratima. Često nam se čini pa se pitamo pitanja poput: ‘Ali zašto bi uopće postojala ta uska vrata kroz koja bi još i trebali proći da budemo Gospodnji? I to vrata koja se još u jednome trenutku zatvore?’. Izgleda kao da ni sam Gospodin onda ne želi da bude spasenje za svakoga, no upravo u tome leži bit od današnjega evanđelja. Mnogi će zapravo i ući kroz ta uska vrata, ali nam Gospodin želi poručiti – mogli bismo reći u današnjem modernom vremenu – da naš život nije film, nije videoigrica ni ono nešto što se može ponoviti“, protumačio je.

Samoborski kapelan govorio je Božjoj pedagogiji, ali i o primjeru svetaca koji potiču na život s Kristom, pa tako i sama sveta Helena čije se vanjsko proštenje slavilo: „Božja pedagogija odgaja nas uskim vratima, možda nas ponekad i prekori i ukori kako bismo znali bolje za drugi puta. Isto tako, ponekad se pitamo zašto nam je Gospodin dao tolike križeve u životu? Zašto mi baš moramo proći na ta najuža vrata za nas? A s druge strane postoje oni koji su možda i došli za daleka, nedavno povjerovali Isusu Kristu, ali za njih izgleda kao da su ta uska vrata puno, puno šira. Upravo je u tome Božja pedagogija, ona nas odgaja svojom ljubavi. Na takav način odgaja Ljubav.”

Dodao je „da su nam križevi dani kako bi nas odgojili, ne da zbog toga nemamo odgovora ili proklinjemo Boga zašto nam ih je dao. Za nas je stvoreno upravo tako kako treba biti. Za svakoga uska vrata, naša uska vrata, da trudeći se s Gospodinom kroz njih možemo proći.“

Propovjednik je zatim istaknuo primjer svete Helene, čije je proštenje toga dana slavljeno: „Sveta Helena imala je želju proći kroz uska vrata i pomažući drugima upoznala je Krista. Tako je postala kršćankom, tako je i njezin sin postao kršćaninom – postao je onaj Konstantin Veliki koji je proglasio Milanski edikt  313. godine kojim je kršćanska vjera postala slobodna vjera u tadašnjem Rimu.“

Protumačio je da je sveta Helena primjer onoga što Isus govori da je spasenje za svakoga: „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.“ “To možemo postići samo ako se trudimo dobrim djelima slijediti Onoga koji je Put, Istina i Život, a tako ćemo i proći kroz uska vrata za život vječni“, zaključio je.

Na kraju mise vlč. Cervelin uputio je čestitke povodom stogodišnjice u svoje ime i uime župnika preč. Ivice Cika. Posebno je čestitao Bratovštini sv. Helene koja skrbi o kapelici, a sada je priredila i monografiju „Kapela sv. Helene u Samoboru“.

Zahvalio je i ostalim bratovštinama i udrugama samoborskog kraja koje su pridonijele organizaciji. U slavlju je sudjelovala i gradonačelnica Samobora Petra Škrobot, koja je uime grada pružila potporu jubileju.