Svečano misno slavlje predvodio je župnik župe Svete Trojice u Splitu fra Matija Jurišić u suslavlju sa župnikom don Robertom Karačićem.

Tumačeći misna čitanja 21. nedjelje kroz godinu propovjednik je istaknuo važnost toga da se vjernici usredotoče na vlastito spasenje umjesto da donose sudove o spasenju drugih. Govorio je i o pozivu na svetost koji je upućen svima, a ne samo nekima te istaknuo kako je jedna od najvećih prepreka na tom putu duhovna lijenost koju karakterizira i užas od patnje.

O nekim dobrobitima patnje za čovjeka propovjednik Jurišić je detaljnije govorio tumačeći potrebu pročišćenja duše kao i davanja zadovoljštine za svoje grijehe i suobličavanja Kristu patniku. Usporedio je to s odnosom svetaca prema patnji koji su u njoj pronalazili način duhovnog približavanja Kristu i put zadobivanja vječnog života.

„U toj su nadi živjeli i činili dobro svi sveti, a i otac Marko Tvrdeić kojeg se danas s ponosom sjećamo. Oni su naši prethodnici u vjeri i u svetom životu. Tim putem želimo ići. Jer da bi čovjek dospio u vječno zajedništvo s Bogom treba, uz pomoć Božje milosti, postati svet, jer samo sveti mogu biti u Božjoj blizini svu vječnost. Zato neka nam Gospodin dade mudrosti i snage da te naše prethodnike u vjeri nasljedujemo idući našim životnim putovima“, zaključio je predvoditelj slavlja.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor, a vjernici su čitali čitanja i molitvu vjernika. Na kraju mise ispred groba o. Marka ispjevane su hvale i izmoljena molitva.

Marko (Ivan) Tvrdeić rođen je u Pupnatu 1733. godine i bio je član Franjevačke provincije sv. Jeronima. U redovničkom duhu je odgojen i školovan na Badiji, u Hvaru i u Riminiju u Italiji. Postao je vrlo poznati propovjednik na Korčuli te se smatra da se zbog velike popularnosti povukao u samostan kraj Riminija u Italiji gdje je nastavio živjeti pokorničkim životom. Nakon smrti 1785. godine mnogi su mu se utjecali u svojim potrebama te postoje i zabilježena svjedočanstva o ozdravljenjima po njegovom zagovoru.