Održan susret župnih zborova Bakarskog dekanata
FOTO: Gordana Fumić // Susret crkvenih zborova Bakarskog dekanata
Praputnjak (IKA)
Pjevači župa Bakarskog dekanata proslavili su blagdan nebeske zaštitnice sv. Cecilije svečanim misnim slavljem u subotu 21. studenoga u crkvi sv. Josipa u Praputnjaku.
Misno slavlje predvodio je župnik Praputnjaka Marinko Kajić. Misu su, uz dekana Bakarskog dekanata vlč. Tomislava Ćurića, suslavili svećenici toga dekanata Domagoj Duvnjak, Zlatko Ćibarić, Zdenko Lendl, Dražen Volk i Silvio Jakšetić.
Ove godine župni zborovi nisu se predstavili pojedinačnim pjesmama nego su svi zajednički pjesmom pratili misno slavlje. Dirigirao je Bartol Reljac iz župe Jelenje, student glazbene akademije u Ljubljani uz orguljsku pratnju Jelene Barbarić Mijalić iz župe Grad Grobnik, prof. klavira u glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u Rijeci.
U propovijedi vlč. Kajić predstavio je život sv. Cecilije koja je živjela u Rimu u prvim stoljećima kršćanstva, kada je bilo opasno javno ispovijedati svoju vjeru. Kao mlada djevojka svoj život potpuno je predala Kristu, obratila na kršćanstvo i svog zaručnika i njegovog brata. Nije skrivala svoju vjeru ni u vrijeme progona, a njezina vjera nije bila samo riječ, nego odluka, hrabrost i spremnost da za Krista podnese i najveću žrtvu, mučeništvo, protumačio je.
„Sv. Cecilija je mnogo više od zaštitnice glazbenika. Ona je primjer čovjeka koji je znao kome pripada, što vjeruje i za što je spreman živjeti. Što njezin život govori danas crkvenim pjevačima? Govori da naš glas nije samo talent kojeg smo dobili, nego dar kojeg trebamo staviti u službu Boga i Crkve. Crkveni zbor nije pozornica na kojoj trebamo pokazati tko bolje pjeva, tko ima ljepši glas ili tko je važniji. Crkva nije koncertna dvorana, a misa nije prilika za osobno dokazivanje. Pjevanje u liturgiji treba pomoći vjernicima da mole, da sudjeluju u slavlju i da svoje srce uzdignu Bogu. Zato je bitno zapamtiti da nije najvažnije koliko lijepo pjevamo, nego s koliko ljubavi pjevamo i kakvi smo ljudi dok pjevamo“, istaknuo je.
Primijetio je da se ponekad među ljudima koji zajedno slave Boga, mogu pojaviti nesporazumi, taština, ljubomora, nadmetanje i podjele.
„Može se dogoditi da u crkvi pjevamo o ljubavi, a izvan crkve jedni o drugima govorimo bez ljubavi; da pjevamo o oproštenju, a ne želimo oprostiti; da pjevamo o zajedništvu, a ne možemo podnijeti jedni druge. Zato se danas svatko od nas treba iskreno zapitati: jesam li svojim glasom i svojim ponašanjem bliže Bogu i ljudima ili ponekad svojim postupcima unosim nemir i razdor“, potaknuo je na promišljanje.
„Sv. Pavao nam jasno poručuje: ‘Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.’ To je možda najvažnija poruka današnjeg susreta. Možemo imati najljepši glas, najbolje uvježban zbor i najljepše pjesme, ali ako među nama nema ljubavi, onda smo izgubili ono najvažnije“, istaknuo je vlč. Kajić.
Dodao je da je potrebno više poniznosti, strpljenja, međusobnog poštovanja i razumijevanja te da je potrebno poštovati župnika i njegovu odgovornost za liturgijski život župe, poštovati voditelje zborova, ali i svakog člana koji svojim vremenom, trudom i glasom služi zajednici.
Govoreći o blagdanu Gospe od Zdravlja, istaknuo je da se njoj ne utječemo samo za zdravlje tijela nego je molimo za zdravlje duše, mir u obiteljima, za ozdravljenje naših odnosa, za snagu u bolesti, za utjehu u nevoljama i za vjeru koja nas neće napustiti ni onda kada nam je najteže.
„Nemojmo dopustiti da naše pjesme budu ljepše od naših života, neka se po nama prepoznaje da smo ljudi vjere. Najljepša pjesma koju možemo prinijeti Bogu nije samo ona koju otpjevamo svojim glasom, nego ona koju svakog dana živimo svojim životom. Neka naše pjesme budu na slavu Bogu, naše zajedništvo svjedočanstvo vjere, a naš život pjesma ljubavi”, pozvao je vlč. Kajić.
Uime svih župnika župa Bakarskog dekanata, okupljene crkvene pjevače pozdravio je dekan Ćurić i zahvalio im se za svaku misu, za svako vrijeme koje odvajaju „jer to nije uzaludna žrtva“ te ih potaknuo na molitvu da djeca i mladi dođu pjevati u crkveni zbor.


