Na početku homilije nuncij je istaknuo da ovaj blagdan nikoga ne ostavlja ravnodušnim jer „križ nije bilo kakav znak, nego srce naše vjere i našega svakodnevnog života“, upozorivši da postoji opasnost da se vjernici na njega naviknu „tako da nas više ne sablažnjava i ne potresa“.

Tumačeći misna čitanja, pozvao je okupljene da „s hrabrošću priznaju svoje grijehe i s vjerom uzdignu pogled prema Raspetome, koji postaje izvor našega ozdravljenja“.
„Gledati u Krista obješenoga na križu znači priznati da spasenje dolazi odozgor jer je Raspeti uskrsnuo – život je pobijedio smrt. Da nije bilo uskrsnuća, križ bi ostao sredstvo mučenja, ali budući da je Krist uskrsnuo, križ je za nas postao stablo života“, rekao je nuncij.

Pokazao je i svoj prsni križ, dar bagdadskog patrijarha, s dragocjenim biserom na mjestu raspetoga Krista: „Ovaj biser predstavlja Uskrsloga, ali podsjeća da je prije uskrsnuća visio na križu.“

Istaknuo je i kako je Božja logika drukčija od ljudske: „Raspeti Krist uči nas da je prava veličina u poniznosti, u služenju, u ljubavi koja se daruje bez mjere. Isus nije sišao s križa da pokaže svoju moć, nego je izabrao ljubiti do kraja. Put njegova silaska doseže bezdan ljubavi, a Bog ga ponovno podiže i ide mu ususret u najudaljenijoj točki.“ Dodao je: „Nitko nije toliko daleko od Boga da ga ne bi mogla dotaknuti Njegova ljubav, da ga ne bi mogao podignuti Onaj koji ‘zbacuje silne s prijestolja, a uzvisuje neznatne’, kako je zapjevala Marija u hvalospjevu Veliča.“

Govoreći o utjelovljenju Božje logike u osobnoj i zajedničkoj povijesti, nuncij je podsjetio na križeve hrvatske prošlosti: „Hrvatska je mnogo puta upoznala apsurdnost križa – ratove koji su ostavili duboke rane, bol obitelji razdvojenih iseljavanjem, starce koji ostaju sami u selima i na otocima, rodbinu i prijatelje koji se nisu vratili s bojišta, a za mnoge se ni danas ne zna gdje počivaju.“

„Upravo u tami naših svakodnevnih križeva Krist postaje prisutan. Nema križa koji On nije nosio, ni patnje koju nije upoznao. Kristov križ ne briše bol svijeta, ali joj daje smisao i podsjeća nas da uskrsnuće, kao i svaka pobjeda, ne smije biti suparništvo, a još manje osveta“, rekao je nuncij Lingua.

Dodao je da Kristov križ podsjeća ljude na njihov grijeh i nedostojnost, ali i na nezasluženu Božju milost: „U logici Božjega spasenja pobjeda i poraz se poklapaju. Pred Bogom nema pobjednika ni poraženih: On u svima vidi samo svoga Sina, umrloga ili uskrsloga. Postoje samo braća i sestre. Pobjeda jednih nije poraz drugih jer Raspeti je Uskrsnuli. Ako se osjećamo poput braće i sestara, svjesni smo toga. Zato je sveti Pavao govorio: Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču.“

Govoreći o značenju uzvisivanja Kristova križa, naglasio je: „Uzvisivati križ znači naviještati da je ljubav jača od mržnje, kao što je život jači od smrti. To je revolucija križa – novi mentalitet koji je Krist donio. Nismo kršćani samo zato što nosimo križ oko vrata, stavljamo ga na zidove u našim domovima ili uzdižemo na zvonike, nego zato što svaki svoj križ – bolest, samoću, neuspjeh, gubitak – znamo prihvatiti kao priliku za milost.“

Potaknuo je vjernike da prihvate vlastite križeve i u njima prepoznaju Krista: „Tada možemo uzvisivati križ u svakodnevnom životu, u obitelji, u zajednici i u svom srcu, otkrivajući Božju logiku.“

U koncelebraciji su sudjelovali kustod Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko, franjevci iz drugih samostana te župnici konavoskih župa, zajedno s domaćim župnikom don Petrom Markićem.

U procesiji nakon mise mladi u konavoskim narodnim nošnjama nosili su Čudotvorno gotičko raspelo Krista Otkupitelja, djelo Jurja Petrovića iz 15. stoljeća, koje potječe iz samostana na Daksi, pred kojim je dubrovački pjesnik Ivan Gundulić 1621. napisao svoje poznato djelo Suze sina razmetnoga.

Gvardijan samostana fra Vitomir Smoljan zahvalio je apostolskom nunciju na predvođenju ovog slavlja važnog vjernicima cijelih Konavala, kao i svećenicima subraći te svima koji su uredili prostor za misu na otvorenom ispod stoljetnog platana posađenog 1810. godine. Nakon mise nastupio je KUD „Stjepan Radić“.