Sveti Otac protumačio je da grad Rim, koji povodom Svete godine posjećuju tisuće hodočasnika, može biti simbol ljudskog postojanja po svojim spomenicima drevne rimske civilizacije, bazilikama i crkvama, samostanima i mnogim drugim vidljivim znakovima žive vjere koja je ukorijenjena u srcima ljudi i sposobna preobražavati savjesti te poticati na dobro.

Istaknuo je da u životu svakog pojedinca prisutnost ‘ruševina’ prošlih iskustava, tjeskoba, nesigurnosti i nemira, zajedno s vjerom koja svakim danom raste i postaje djelotvorna u ljubavi, te s nadom koja ne razočarava, može biti poticaj na razmišljanje kako unatoč grijehu i neprijateljstvima, Gospodin može izgraditi novi svijet i darovati obnovljeni život.

Obraćajući se svećenicima, redovnicima i redovnicama te laicima iz Rusije, Sveti Otac se osvrnuo na smisao jubilejskog hodočašća te istaknuo da je njihova prisutnost u Vječnom gradu, prolazak kroz Sveta vrata, posjet grobovima apostola i mučenika dio puta mnogih naraštaja koji su željeli posjetiti ta mjesta. Dodao je da u tom gradu kuca srce kršćanske duše te da se ondje „isprepliću brige i obveze svakodnevnog života s događajima povezanima s vjerom koju smo primili i koja se prenosila još od apostolskih vremena te iz koje su mnogi narodi obilno crpili i od koje i danas žive.“

Pritom je napomenuo: „Svete rimske građevine odražavaju duhovnu stvarnost, odnosno da smo i mi, po sakramentu krštenja, postavljeni kao živo kamenje za izgradnju duhovne građevine, za sveto svećeništvo, za prinos duhovnih žrtava ugodnih Bogu, po Isusu Kristu. Draga braćo i sestre, da, istina je, svatko od nas je živi kamen u građevini Crkve. Svaki kamen, pa i najmanji, koji Gospodin postavi na pravo mjesto, ima važnu ulogu za stabilnost cijele građevine.“

„Nakon hodočašća moramo se vratiti na mjesta odakle smo došli, u vlastite domove i četvrti, a ondje su pastiri i vjernici zajedno pozvani nastaviti hod u kršćanskom životu“, istaknuo je rimski biskup potičući svakoga na zalaganje u svojoj crkvenoj zajednici.

Pritom je rekao: „Svi ste odgovorni za svoju mjesnu Crkvu, noseći terete jedni drugih. Neka vaše obitelji, vaše župne i biskupijske zajednice, budu primjer ljubavi, bratstva, solidarnosti i međusobnog poštovanja prema svim ljudima s kojima živite, gdje radite i studirate. Tako se, naime, može zapaliti oganj kršćanske ljubavi sposoban ugrijati hladnoću srdaca, pa i onih najokorjelijih.“

Petrov nasljednik je na kraju podsjetio na dar koji je papa Franjo prije otprilike godinu dana darovao Katoličkoj Crkvi u Rusiji, odnosno na ikonu Salus Populi Romani, koju je on osobno blagoslovio kako bi postala znak ove Svete godine. Papa Lav XIV. je izrazio želju da nošenje te ikone u različite katoličke biskupije u Rusiji bude izvor utjehe za sve, a osobito za bolesne i one koji trpe. Zaželio je također da ona bude i poticaj da ruski katolici crpe nadu iz susreta s Bogom, kroz molitvu, čitanje Svetog pisma, pomaganje potrebitima i davanje riječi utjehe. Na kraju je obećao molitvu za ruske vjernike i zazvao zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Božje i Kraljice Mira, da ih prati u njihovom kršćanskom životu.