Kandidati za sv. red đakonata su Hermann Zinsou Kodjo (Porto-Novo, Benin), Gutenberg Sourou Hounye (Porto-Novo, Benin) i Karlo Strišković (Petrijevci). Nagovor je održao rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu preč. Stjepan Radić. Vigiliji su prisustvovali pomoćni biskup Ivan Čurić, odgojitelji, bogoslovi, redovnice te nekolicina bogoslova iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Na početku nagovora rektor se osvrnuo na biblijsko čitanje iz knjige Sirahove, povezavši ju s narodnim izrekama. „Knjiga Sirahova koju smo netom čuli odražava na jednom mjestu sakupljene mudre izreke jednog naroda, razmatraju ozbiljne probleme s dozom ozbiljnosti te upozorenja na način da su uvijek naklonjene zaštiti najslabijih i najugroženijih očitujući time da je Bog Jahve uvijek uz njih“, rekao je. Rektor je nadalje istaknuo da ulomak knjige Sirahove, govoreći o činjenici obespravljenih, sirota i napuštenih, pokazuje da je upravo Bog onaj pred kojim je svaki čovjek jednak. Rektor se nadalje osvrnuo na evanđelje o farizeju i cariniku te naglasio da se kod oba evanđeoska aktera radi o promišljanju nad sobom i time stvaranju vlastite slike o sebi.

Problem pak koji se ovdje javlja, nastavio je propovjednik, jest taj da se „mi neovisno o našim vrijednostima i darovima koje nosimo, svjesno ili nesvjesno uspoređujemo s drugima, a radikalnost se tog našeg unutarnjeg uspoređivanja očituje se u dva bitna aspekta: ili nekom tko je na uzvišenijem položaju od nas zavidimo i to na način da pokušavajući uzvisiti sebe dotičnog omalovažavamo ili smo pak u stanju svojevrsnog sebe-ponižavanja da jednostavno nismo uspjeli kao drugi.“

Nadalje je istaknuo da su oba pristupa pogrešna jer svijest o vlastitim dobrim djelima ne smije voditi k oholosti, kao što ni svijest o grešnost ne smije voditi k omalovažavanju sebe. „U oba slučaja isključujemo Boga iz našeg života pri čemu je istovremeno na djelu naša ovisnost odnosno zarobljenost spram drugih, što je posebno vidljivo kod farizeja. Naime nije problem promišljati o tome što smo dobroga učinili, na to imamo pravo, no problem je kada iz vlastite oholosti svoj odnos s Bogom u kontekstu naših dobrih djela gradimo na temelju usporedbe s drugima. Farizejeva je molitva trebala biti židovska zahvala Bogu što mu je On omogućio dobra djela, no ona se pretvorila u hvalisanje i samodopadnost čime je izgubila na važnosti i vrijednosti“, istaknuo je, među ostalim, preč. Radić. 

Obraćajući se budućim đakonima, rektor je naglasio kako će njihova osobnost zadobiti sasvim novu dimenziju. „Oni će dobiti poslanje, koje se sastoji posluživanju, tj. vršenju određenih čina u misi, kao i navještaju kod propovijedanja i kateheze. Upravo u toj proslavi Boga i spasenju duša, budući će đakon trebati mijenjati mentalitet“, istaknuo je te ih potaknuo da djelima i riječima navještaju „dobrog i svetog kršćanskoga Boga, onoga koji nudi perspektivu nesebičnog, zauzetog za rubne i odbačene, perspektivu izdizanja iznad trivijalnosti i banalnosti s kojima smo svakodnevno suočeni“. Na kraju im je rektor poručio da ih u njihovoj služi „trajno nadahnjuje svemogući Bog u osobi svoga Sina Isusa Krista, koji u riječi i djelu nikada ne razočarava te koji je za ovaj svijet uvijek dobitak“.

Vigilija je zaključena euharistijskim klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, uz prigodne molitve za ređenike, te molitve zahvale samih ređenika, izvijestili su iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.