Po završetku mise predstavljena je knjiga nuncija Henryka M. Jagodzińskog „Priča o Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu“. Riječ je o prijevodu djela s poljskog jezika „Opowieśċ o Josipie Stadlerze, pierwszym arcybiskupie Sarajewa“, objavljenog u Krakovu 2020. godine. Novo izdanje, u hrvatskom prijevodu Ivane Škaričić, tiskano je u biblioteci „Stadlerov put“ u izdanju Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije i Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera.

Predstavljanju su nazočili mons. Giacomo Antonicelli, rektor bogoslovije sv. Ivana Vianneya vlč. Wellington Ncedo Siwundla te glasnogovornica Južnoafričke biskupske konferencije. Sheila Pires.

U pozdravnom govoru don Marin Dašek izrazio je radost što je hrvatska zajednica u Johannesburgu mogla ugostiti autora i predstaviti djelo posvećeno prvom vrhbosanskom nadbiskupu.

Okupljenima se potom obratio veleposlanik Republike Hrvatske u Južnoafričkoj Republici, Nj. E. g. Ante Cicvarić, istaknuvši prijateljske veze poljskog i hrvatskog naroda te ulogu svetog Ivana Pavla II. u novijoj hrvatskoj povijesti. „Papa Wojtyła nije samo pružio snažnu potporu Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, nego ju je i tri puta pohodio te podigao na čast oltara kardinala Alojzija Stepinca“, rekao je veleposlanik.

Govoreći o knjizi, Cicvarić je naglasio da je „napisana tečnim i živim jezikom, zahvaljujući istančanom osjećaju autora da čitatelja postupno uvede u vrijeme i okolnosti u kojima je živio nadbiskup Stadler“. Knjigu je nazvao „duhovnim štivom koje se čita u jednom dahu“ i preporučio je svima koji žele bolje razumjeti duhovne i povijesne korijene Crkve u Bosni i Hercegovini.

Knjiga o Josipu Stadleru, koja je izvorno napisana na poljskom jeziku, pruža priliku poljskim čitateljima da upoznaju velikog hrvatskog crkvenog velikodostojnika koji je nakon četiri stoljeća osmanske vladavine postao prvi sarajevski nadbiskup.

U svojem obraćanju mons. Henryk M. Jagodziński zahvalio je okupljenima i govorio o duhovnoj pozadini knjige: „Sudbina knjige nije samo u rukama autora. Kada pođe među ljude, pretače se u njihove duše, sjećanja i molitve. Ono što je započelo u tišini pred grobom jednoga nadbiskupa, sada se susreće s vašim srcima. To je čudo knjige – ona putuje dalje nego što bismo mi sami mogli.“

Istaknuo je da je djelo nastalo tijekom njegova službovanja u Bosni i Hercegovini, gdje je, kako je rekao, „upoznao Sarajevo – grad u kojem se povijest ne čita iz knjiga, nego iz kamena, zvonika, minareta, tišine i rana“. „Sarajevo nije samo grad, nego mjesto susreta Istoka i Zapada, religija i naroda. A u središtu toga grada nalazi se grob Josipa Stadlera, čovjeka čiji život još govori“, dodao je.

Govoreći o samom nadbiskupu, nuncij je istaknuo: „Stadler nije bio samo prvi vrhbosanski nadbiskup. Bio je pastir u punom, evanđeoskom smislu riječi – pastir koji nije bježao od rana svoga naroda, nego ih je nosio na vlastitim ramenima. Pastir koji je poznavao gladne, napuštene i siročad te u svakome od njih gledao lice Krista. Zato su ga nazivali ‘ocem sirotinje’.“

Posebno je zahvalio Sestrama Služavkama Maloga Isusa, koje je nazvao „živim svjedočanstvom Stadlerova djela“. „Njihova tiha požrtvovnost i ljubav podsjećaju nas da svetost nije uspomena, nego stvarnost koja se utjelovljuje iz naraštaja u naraštaj“, rekao je nuncij.

Podsjetio je i da je knjiga, zajedno s djelom mons. Ratka Perića „Stadlerov trnoviti put do oltara“, nedavno predstavljena u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, domu koji je sam Stadler izgradio. „To predstavljanje nije bilo samo kulturni događaj, nego duhovni povratak Stadlera njegovoj kući – povratak njegova glasa onima koji će Crkvu nositi u budućnost“, kazao je nuncij, najavivši da je u pripremi i englesko izdanje knjige.

Na kraju obraćanja nuncij je rekao: „Bosna i Hercegovina ostaje u meni. A posebno Hrvati u njoj – narod koji zna što je rana i što znači čuvati vjeru pod križem. Povijest bez Boga postaje teret, a s Bogom – put. Nosim vas sa sobom u molitvi, zahvalnosti i ljubavi. Neka Gospodin, po zagovoru Sluge Božjega Josipa Stadlera, blagoslovi vas i vaše obitelji.“

U završnom dijelu programa mons. Jagodziński zahvalio je svima koji su pridonijeli objavi knjige: Sestrama Služavkama Maloga Isusa s vrhovnom glavaricom s. Marijom Anđom Vranješ, don Marijanu Zubaku, Misionaru Krvi Kristove, te mons. Pavlu Jurišiću, postulatoru Stadlerove kauze. Zahvalio je i uredništvu te nakladnicima Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera i Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije, kao i prevoditeljici te svima koji su molitvom i savjetima pratili nastanak izdanja.

Na kraju je zahvalio hrvatskoj zajednici u Johannesburgu „na zanimanju, podršci i toplini kojom su ga primili – ne kao gosta, nego kao brata“.