Misu su koncelebrirali vlč. Ivan Živić, župnik u Gunji i upravitelj svetišta Šumanovci – čijoj župi pripada filijala Đurići, zatim vlč. Ivan Jurić, župnik Župe Uzvišenja svetoga Križa u Osijeku – rodom iz Đurića, vlč. Marko Mikić, župnik u župama Posavski Podgajci, Rajevo Selo i Strošinci, vlč. Tomislav Karavidović, župnik u Vrbanji i Soljanima, o. Ivan Kolosok, grkokatolički svećenik, vlč. Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata i vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i ceremonijar ovoga slavlja.

Dobrodošlicu nadbiskupu Hraniću izrekla je studentica Dora Kulišić te je kroz mali povijesni presjek podsjetila na povijest crkve u Đurićima i predstavila obnovu crkve. Nakon uvodne molitve, nadbiskup je blagoslovio vodu te je poškropio narod i zidove crkve iznutra i izvana, kao i novi oltar.

„Blagoslivljamo ovu vašu crkvu, sagrađenu od vaših predaka i posvećenu sv. Jurju, mučeniku, kojega su oni štovali od kada su se ovdje nastanili. Ona je znak vaše vjere, vašega katoličkog i hrvatskog identiteta te povezanosti sa sv. Jurjem kao vašim zaštitnikom, do te mjere da je jedno od vaših najstarijih prezimena Jurić i da se i samo mjesto zove Jurići/Đurići“, rekao je nadbiskup Hranić počinjući homiliju.

„Nakon gotovo pedeset godina odlučili ste temeljito obnoviti svoju crkvu, vratiti joj izvornu ljepotu, ali i dodatno urediti njezino središte, zato posvećujemo i novi kameni oltar vaše crkve. Oltar predstavlja Krista, On je središte svake crkve, najvažnija sastavnica u kojoj ne vidimo samo kameni predmet, nego raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista: stol ljubavi i žrtvenik križa. U oltaru gledamo Kristovu ljepotu i pet njegovih rana koje pomazujemo i ublažavamo miomirisnim uljem; rane koje nam svijetle sjajem sebedarja i koje unose ugodan miris goreći Bogu na slavu“, dodao je mons. Hranić.

Vjernicima je poručio: „Blagoslivljamo obnovljenu crkvu da biste se u toj crkvi, hraneći se s ovoga oltara, posvećivali i da bi svatko od vas i svaka vaša obitelj sve više postajala sveti hram posvećen Gospodinu.“

Osvrnuo se zatim i na liturgijska čitanja te protumačio: „Isusov odgovor da u uskrsnuću nema ni ženidbe ni udaje ne umanjuje vrijednost braka, nego otkriva njegov konačni smisao: čovjek je stvoren kao biće koje čezne za Bogom. Iz Božje ruke dolazimo i samo u zajedništvu s Njim nalazimo puninu života. U granicama ovoga svijeta tu čežnju za Bogom doživljavamo kroz ljubav i zajedništvo – najdublje upravo kroz bračnu i obiteljsku ljubav. Zato je ženidba sveti sakrament, slika i predokus vječnog zajedništva s Bogom. Brak je oblik žudnje za Bogom, a bračni i obiteljski život, rađanje i odgoj djece te svakodnevna prilagodba bračnom drugu i briga za djecu i obitelj, put su posvećenja.“

Na kraju homilije nadbiskup je zaključio: „Posvećujemo ovaj novi oltar i kao molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja iz vaših obitelji, ovdje u Đurićima, kako biste vi i čitava naša Nadbiskupija imali dovoljno navjestitelja Božje riječi i službenika oltara.“

Nakon homilije uslijedila je ispovijest vjere te litanije Svih svetih koje je otpjevala Josipa Markoljević. Povelju posvete oltara pročitao je vlč. Jurić. Povelja s moćima svete Geltrude Comesoli pohranjena je u novi oltar te je nadbiskup izmolio posvetnu molitvu i krizmanim uljem pomazao oltar. Obred je nastavljen paljenjem tamjana te kađenjem oltara. Nakon što je obred posvete oltara završen, ukrašen je svečanim oltarnikom i cvijećem, upaljene su svijeće i crkva je zasjala u punom svijetlu. U prikaznoj procesiji sudjelovali su mnogi mladi Đurićani obučeni u narodne nošnje prinoseći darove na oltar.

Na kraju liturgijskog slavlja župnik Živić zahvalio je ponajprije Trojedinom Bogu i Gospi Šumanovačkoj na pomoći u obnovi crkve. Zatim je uz prigodne riječi i darove zahvalio nadbiskupu što svojim dolaskom pokazuje ljubav i duhovnu brigu za male zajednice kao što je ova u Đurićima.

Liturgijsko slavlje je animirao zbor iz Đurića, potpomognut s nekoliko članova župnog zbora iz Gunje.

Crkva svetoga Jurja mučenika u Đurićima sagrađena je 1821. godine. Posljednja obnova unutrašnjosti crkve bila je 1979. godine. U jesen 2024. se počelo s temeljitom obnovom unutrašnjosti crkve. Obnovljen je drveni oltar sa svetohraništem i slikom svetoga Jurja mučenika te svi postojeći kipovi i postaje križnoga puta. Na mnogim mjestima obijena je žbuka i postavljene su nove električne instalacije. Svi zidovi su ostrugani i pregletani te je crkva iznutra oslikana na temelju starih oslika koji su nađeni na postojećoj žbuki, a u originalu su rađeni 1831. godine. Postavljena je nova rasvjeta u crkvi, ozvučenje i grijajući i rashlađujući elementi. Svetište je povišeno i izolirano te je postavljen novi pod od bračkog kamena kao i oltar i ambon. Ostali dio lađe crkve popločan je s porculanskim pločicama. U crkvu su postavljena nova klecala i klupe, kao i nova ulazna vrata u crkvu i na kor crkve. Sakristija je toplinski izolirana i u nju je postavljen novi ormar i radni stol, nabavljena su sva pomoćna sredstva za funkcioniranje i održavanje crkve.

Obnova crkve trajala je godinu dana i uloženo je 80 tisuća eura. Najveći dio novčanih sredstava za obnovu crkve u Đurićima dalo je svetište Gospe Šumanovačke, a zatim domaći sin, vlč. Jurić. Također je i mala zajednica 173 osobe, koliko ih živi u Đurićima, sudjelovala u samoj obnovi, kao i Općina Drenovci.