Tumačeći Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, kardinal Fernández pojasnio je da se one temelje na nekoliko ključnih načela: „Duh Sveti djeluje u Crkvi s punom slobodom“. U katoličkom razmišljanju stoga postoji čvrsto uvjerenje u slobodu Duha Svetoga koja se u povijesti može očitovati na različite načine, pa i putem nadnaravnih događaja poput ukazanja ili vizija.

U redovitoj praksi, proučavanje takvih slučajeva završava s „nihil obstat“ koji dopušta javni kult bez izjašnjavanja o nadnaravnom podrijetlu fenomena. U posljednjih pedeset godina, rekao je kardinal, zabilježeno je otprilike 3 500 slučajeva beatifikacije i kanonizacije. „Međutim, u istom smo razdoblju izdali samo tri ili četiri izjave o nadnaravnosti, što pokazuje koliko je teško doći do službenog priznanja takve vrste“, naveo je kardinal.

Pojasnio je da je glavni izvor zabrinutosti rizik da bi, jednom kada se proglasi božansko podrijetlo nekog fenomena, primljene poruke mogle biti shvaćene kao objavljena Riječ. Izjava o nadnaravnosti, istaknuo je kardinal Fernández, ne jamči apsolutnu sigurnost o autentičnosti događaja; čak i u slučajevima koje Crkva priznaje, riječ je o takozvanim privatnim objavama u koje vjernici mogu, ali i ne moraju vjerovati. Stoga Crkva daje izjavu razboritog karaktera koja često nije ni potrebna jer su se mnoge objave razvile u svetišta i donijele duhovne plodove bez ikakvog službenog priznanja, protumačio je.

„S obzirom na sve navedeno, razlučivanje ostaje ključna stvar osobito kako bi se takvi fenomeni razlikovali od onih ljudi koji ih iskorištavaju za vlastitu dobit ili za vršenje kontrole nad ljudima. To su vrlo zabrinjavajući slučajevi koji mogu dovesti do ozbiljnih zlouporaba. Norme Dikasterija predlažu stoga moguće razborite zaključke koje treba donijeti prije nego što fenomen poprimi takve razmjere da svaki kasniji pothvat postane složeniji. Neki se slučajevi mogu riješiti na lokalnoj razini, dok drugi zahtijevaju izravnu intervenciju Dikasterija kada se pojave zbunjujući elementi ili mogući rizici koji zahtijevaju pažljivo razlučivanje“, pojasnio je kardinal Fernández.

Prefekt Dikasterija za kauze svetaca kardinal Marcello Semeraro otvorio je kongres u ponedjeljak 10. studenoga poslijepodne izlaganjem u kojem je istaknuo da u vremenu u kojem nedostaje osjetljivosti za Boga te u svijetu u kojem prevladava suhi jezik znanosti i tehnike, „težimo za mistikom kao izvorom koji može obuhvatiti um i osobu, dušu i tijelo, duh i osjetila“. Objasnio je da se svetost, koja je u svojoj biti ljubav prema Bogu i bližnjemu, može postići različitim putovima i različitim sredstvima, te stoga nije nužno praćena nadnaravnim, mističnim ili karizmatskim milostima poput kontemplacije. Prefekt Semeraro je potom citirao papu Franju koji je često ponavljao da onaj tko zna kontemplirati nije besposlen, nego konkretno djeluje, odnosno da kontemplacija vodi k djelovanju.

Profesor André Vauchez, predavač srednjovjekovne povijesti na Sveučilištu Paris Nanterre, održao je izlaganje „Mistika i svetost na Zapadu u posljednjim stoljećima srednjega vijeka“. Objasnio je da od kraja XII. stoljeća mistika prolazi dvostruki proces feminizacije i laicizacije, postajući individualno iskustvo koje je Crkvi ponekad moglo izgledati sumnjivo u onoj mjeri u kojoj se činilo da je svećenička služba postala nepotrebna za one koji su doživjeli takvo iskustvo.

„Neki su povjesničari tumačili mistično iskustvo kao utočište za žene koje u većini slučajeva nisu znale latinski jezik te su morale diktirati svoja iskustva klericima. Od XIV. stoljeća nadalje, neki redovnici, osobito franjevci i dominikanci, tvrdili su da su žene zapravo otvorenije za dublje razumijevanje otajstava vjere, budući da nisu bile opterećene vremenitim brigama ili skolastičkim razmišljanjima. Od sredine XIV. stoljeća situacija se još više promijenila: mnogi su kršćani, počevši od pape Urbana V. i pape Grgura XI., prepoznali da vizionarski i proročki govori najistaknutijih žena – svete Brigite Švedske, svete Katarine Sijenske i blažene Doroteje iz Montaua – mogu pružiti podršku Crkvi u vremenima kušnje i krize“, rekao je u predavanju prof. Vauchez.

Don Luca Ezio Bolis, predavač povijesti duhovnosti i duhovne teologije na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije, održao je izlaganje „Mistika i teologija: složen i plodonosan odnos“. Kako bi pojasnio tu složenu vezu poslužio se dojmljivom metaforom, odnosno razlikom između jedenja hrane, koje predstavlja teološko znanje, te kušanja hrane, što pak upućuje na mistično iskustvo. Ta se razlika uklapa u širi odnos između vjere i razuma, pri čemu je vjera često bila potisnuta na rubno područje u odnosu na razum.

Takvo je razdvajanje s vremenom osiromašilo obje strane: teologiju koja je katkad apstraktna i suha u svojem doživljaju kršćanske objave, te duhovno iskustvo izloženo riziku subjektivističkoga zastranjenja. Danas, nakon stoljeća sumnjičavosti, mistika ponovno dobiva na vrijednosti, i to kao mogući terapeutski put u vremenu u kojem se čini da je osjetljivost prema Bogu oslabila. Don Bolis je na kraju pojasnio da mistika nije isto što i iracionalizam, vidovitost, praznovjerje, okultizam ili magija: naprotiv, ona je božanski dar i plod milosti koji se ne može steći nikakvim tehnikama.

Kongres je organizirao Dikasterij za kauze svetaca. Traje do srijede 12. studenoga, dok će se u četvrtak 13. studenoga održati audijencija s papom Lavom XIV.