Od 2. do 4. rujna o. g. u mjestu Mariapocs u Mađarskoj, prilikom obilježavanja 300. obljetnice postojanja toga marijanskog svetišta održan je Prvi Europski kongres o svetištima i hodočašćima na temu “Svetišta gdje Bog traži čovjeka”. Skupu, koji su zajednički priredili Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i turista, Mađarska biskupska konferencija i grkokatolička eparhija iz Hajdudoroga, bili su nazočni djelatnici u dušobrižništvu, ravnatelji svetišta i organizatori hodočašća iz 21 zemlje. Na svršetku skupa sudionici su u Završnom priopćenju izrazili svoje želje i nade kako bi ih podijelili sa svojim biskupima i sa svom braćom. Priopćenje donosimo u cijelosti:

I. UVJERENJA

1. Svetišta i hodočasnički putevi Europe uvijek su bili povezani sa stvaranjem njezinih vrijednosti i njezine kulture i pridonosili su definiranju njezina identiteta. I danas su oni svjedoci života osoba na Istoku, označenih težinom ideologija i njihova srozavanja na Zapadu, označenih dubokim gospodarskim i društvenim promjenama koji rađaju svakovrsnim neuravnoteženostima.
Odgovorni za ta mjesta osluškivanja i duhovnog vodstva svijesni smo da oni također izvršavaju istinsku socijalnu ulogu.
Želimo, zajedno sa svim djelatnicima u dušobrižništvu, zauzeti svoje mjesto u prihvatu i duhovnom vodstvu vjernika kao i svih ljudi koji traže smisao svojeg postojanja.
2. Od samih početaka čovječanstva religiozno je iskustvo usmjeravalo čovjekov hod prema mjestima susreta sa Svetim. Ta mjesta obilježila su i Abrahamov hod i povijest susreta Boga s njegovim narodom, Izraelom. Konačni susret u utjelovljenju Sina Božjeg, Spasitelja, koji je i sam bio hodočasnik, nije se ostvario u hramu izgrađenom ljudskom rukom već živom nazočnošću Boga Oca, Sina i Duha Svetoga koji vodi svoju Crkvu prema konačnom ispunjenju.
3. Tijekom stoljeća, Crkva je prepoznala povlaštena mjesta koja označuju dionice te povijesti spasenja, obnavljajući sjecanja na osobe i čovjekovječujući pamćenje na one vjernike koji velikodušno življaše svoju vjeru. Prema tim mjestima stječu se u neprestanom hodočašću oni koji žele ponovno oživjeti susret s Gospodinom i pjevati hvale njegovu milosnom djelovanju. “Ovdje ne traži samo čovjek Boga, vea Bog dolazi osobno govoriti čovjeku o sebi i pokazati mu put na kojem ga može pronaći”. (TMA 6)
4. Danas, kada ova skupština okupljena u svetištu slavi otajstva vjere, Isus Krist, Živući, svima koji su u hodu objavljuje svoje srce, da uzmognu prodrijeti u njegovu tajnu.
5. U ovim godinama pripreme za obilježavanja Velikog jubileja 2.000, u kojim Crkva “poziva svakoga na radost i zalaže se u stvaranju uvjeta kako bi spasiteljski napori mogli biti priopćeni svima” (TMA 16), neophodno je ponovno otkriti i posadašnjiti dušobrižnu ulogu svetišta i hodočašća. Zbog toga mi smo, zajedno s drugim odgovornima za to dušobrižništvo, svjesni da smo prvi pozvani pokrenuti se za obnovu razumijevanja vjere, života u Duhu i sakramentnog življenja.

II. PREPORUKE

U skladu s Prvim svjetskim kongresom o duhovnoj skrbi za svetišta i hodočašća održanom u Rimu. g. 1992, mi, sudionici ovog I. europskog kongresa, obraćamo se svim upraviteljima svetišta i voditeljima hodočašća i pozivamo ih da s nama podijele ove naše obaveze:
a) Naviještati oslobođenje u Isusu Kristu, prenoseći smisao utjelovljene molitve i založenost ukorijenjenu u snažnom duhovnom životu.
b) Sve više se uključivati u pastoralna nastojanja svojih mjesnih Crkvi i djelovati prema smjernicama svojih biskupskih konferencija.
c) Promicati i pojačati zajedničko pastoralno razmišljanje među onima koji su zauzeti radom u svetištima i hodočašćima svih zemalja.
d) Poduzimati konkretne pothvate, također i glede gospodarske pomoći, kako bi se stvorili povoljni uvjeti za stvaranje europskih razmjera hodočasničkih puteva i svetišta, a s ciljem izgradnje Europe u kojoj će prevladavati vrijednosti solidarnosti i čovječnosti, poštivanje ljudskog života i prava ljudske osobe.
e) Posvijestiti neophodnost posvećivanja veae pozornosti međuvjerskom i ekumenskom značaju prihvata hodočasnika kako bi se zajamčilo puno poštivanje i osiguralo uzajamno duhovno obogaćivanje.
f) Skrbiti da i programi hodočašća i pastoralni planovi svetišta pridonesu duhovnoj pripremi za proslavu Velikog jubileja 2.000, u skladu s pastoralnim smjernicama pojedinih mjesnih Crkvi.
g) Stvarati, s pastoralnim ciljevima, Nacionalna udruženja voditelja hodočašća i upravitelja svetišta, gdje ona još nisu ustanovljena, prema specifičnim pastoralnim okolnostima.
g) Voditi pozoran, povjerljiv i otvoren dijalog s promicateljima hodočasničkih putovanja i s građanskim vlastima kako bi se dao zajednički prikladan odgovor na pitanja o hodočašćima i posjetiteljima.
S Marijom, Majkom Božjom i uzorom Crkve, sa svetim Benediktom, Airilom i Metodom, stojimo u službi molitvene Europe.
Zahtijevamo od Papinskog vijeća da prenese našim biskupskim konferencijma ove zaključke te ih proslijedi i sljedećem Europskom biskupskom simpoziju. Trebamo njihovu pomoć kako bi sve bolje bili u službi poslanja Crkve.