Koncelebriralo je 46 svećenika i redovnika. Biskup Petanjak u homiliji je pojasnio da je Isus Krist poslanje koje je dobio od Oca prenio svakome od njih, a posebice apostolima odnosno  svećenicima. „U svemu što je Isus činio spoznajemo Božje djelovanje i otkrivamo njegovu pravu narav i sućutno srce Božje. Vidimo da Isus ne zaobilazi nikoga, za njega ne postoje važna i nevažna mjesta i ljudi kojima bi trebalo ići i drugi koje bi trebalo zaobići. Važno mu je svako mjesto i svaki čovjek i svakome upućuje svoj pogled koji sve proniče kao što donosi Matejevo evanđelje: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira (Mt 9,36)“, istaknuo je.

„Dovoljan je samo pogled da Isus snimi stvarno stanje. Budući da je u pitanju čovjek i društvo koje kao da je izgubilo orijentir u životu i prijeti mu duševna i tjelesna malaksalost, Isus najprije poziva na molitvu: ‘Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju’ (Mt 9,37)“, ustvrdio je,

Biskup je istaknuo da im je činiti isto. „Svijet nije ni moj ni tvoj, nego Božji. Molite da Otac providi i da nas prosvijetli kako da pomognemo ovom svijetu. On će nas poučiti, a mi moramo djelovati. Nakon poziva na molitvu, Isus doziva dvanaestoricu i daje im poslanje da čine isto ono što on čini. Poslanje koje je Isus dobio od Oca i izvršava ga, predaje učenicima i očekuje da ga izvrše, a to je spasenje svijeta“, naglasio je propovjednik.

„Iza svakog imena od ove dvanestorice stoji osobna povijest, zanimanje, njegov karakter i narav. Svi su bili različiti i sve ih je Isus pozvao. Nikome nije uskratio svoju milost i nikoga nije gurnuo u stranu i sami su se čudili koliko su bili uspješni u svome poslanju, a opet nisu svi ustrajali do kraja. Potvrda je to kako je Bog širok u svojim darovima, ali nas ostavlja potpuno slobodnima. Ne može se ići za Isusom nasilu, obješena nosa i smrknuta lica. Ne može se propovijedati Radosna vijest ako propovjedniku srce ne gori i ako nema poput Isusa onaj pogled iz kojeg blista srce suosjećajno. Iz kojeg izlaze riječi: ‘Žao mi je naroda!’“, poručio je mons. Petanjak.

Ređeniku je biskup poručio: „Nitko te tako dobro ne poznaje kao Gospodin, a pozvao te je. I ti se odazvao. Do sada si prije svega bio učenik i ako budeš ponizan ostat ćeš učenik do konca svog života, ali od danas postaješ i apostol. Dobivaš poslanje od Crkve da u ime Isusovo ideš u svijet i propovijedaš njegovo evanđelje prije svega svojim životom. Svatko od nas toj riječi Božjoj daje svoj pečat i obilježje, tijelo. Po nama postaje vidljiva i prepoznatljiva.“

„Izrastao se iz ove mjesne Crkve i Gospodin te poziva da najprije ‘pođeš k izgubljenim ovcama ove biskupije’. Ne znamo koga će Gospodin postaviti na naš put. Možemo poput svećenika i levita zaobići onoga za koga mislimo da smo na njega slučajno naletjeli na putu, a možemo se poput milosrdnog Samarijanca zaustaviti i pokazati sućutno lice Isusovo. Samo Bog zna po kome nam želi progovoriti, a mi to možemo saznati samo ako budemo imali širinu Isusova pogleda“, rekao je mons. Petanjak.

Poručio mu je neka se moli da mu Gospodin udijeli širinu svoga pogleda „jer ovaj svijet koji zagovara neodgovornu slobodu i svatko ima svoju i svatko misli da je pun pameti, došli smo do točke usijanja na koju je sveti Pavao upozorio svog učenika Timoteja: ‘Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!’ (2 Tim 4, 3-5).“

„Navjestitelj Kristovog evanđelja mora biti uporan i nepokolebljiv, a njegov navještaj mora imati kvalitete velikodušnosti i pravovjernosti. Samo ako je navjestitelj velikodušan imat će dovoljno široko srce da u ljubavi uvidi potrebe naroda kojem je poslan i mora biti sposoban on sam ostati vjeran evanđeoskoj istini koja se ne može prilagođavati niti njemu kao navjestitelju, niti onima kojima se naviješta“, poručio je mons. Petanjak.

Biskup je nakraju napomenuo da se za Isusa Krista opredjeljuje jednom zauvijek te da se ne ulaže nešto od sebe, nego sebe. „Po euharistiji koju ćeš svaki dan slaviti, vidimo da Krist nikada ne daje nešto nego svega sebe, život. Dok god budeš težio i budeš se trudio, unatoč ljudskoj slabosti, da svaki dan sebe daješ i sebe ugrađuješ u ovu Kristovu Crkvu i u ovaj narod koji to od tebe očekuje, bit ćeš sretan i bit ćeš blagoslovljen Kristov učenik i apostol“, naglasio je.

Nakon homilije, na đakona, prostrtog pred oltarom, zazvan je zagovor Svih svetih. Litanije je otpjevao bogoslov Dominik Kamenar iz Vrbnika. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo biskupa ordinarija Petanjka, a zatim svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenog svećenika u misno ruho, pomazivanje njegovih dlanova te predaja euharistijskih darova. Potom se novozaređeni svećenik pridružio biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Uime župe Mali Lošinj, biskupu i ređeniku čestitku je izrekao ministrant Anton Sorić, a buket cvijeća biskupu i ređeniku predale su Lucija Depikolzvane i Laura Karabaić iz Krka. Na kraju misnog slavlja biskup Petanjak čestitao je Marku i njegovoj obitelji i pozdravio sve svećenike, prijatelje i članove obitelji koji su došli podržati Marka, s njime se veseliti i zahvaliti Bogu. Zahvalio je i svima koji su doprinijeli da ova svečanost bude lijepa te čestitao okupljenima Dan državnosti. Sve je pozvao da grade zajedništvo i bratski se podupiru u primljenom poslanju.

Kroz misno slavlje i obred ređenja vjernike je vodio vlč. Božidar Volarić. Prvo čitanje pročitala je ređenikova majka Ružica Mikić, psalam su otpjevale Madina Hofmann Budinić i Antonia Blajić iz Malog Lošinja, drugo čitanje čitao je bogoslov Marko Sušac, a Evanđelje đakon Dominik Hrupek. Pjevanje su vodili krčki katedralni i biskupijski zbor pod vodstvom mo. Josipa Vidasa i uz orguljašku pratnju Saše Udine., izvijestila je Krčka biskupija.