Nadbiskup Uzinić je u emisiji „Razgovor s razlogom“ izjavio da će pamtiti ovu godinu po Jubileju, kako opće Crkve, tako i Riječke nadbiskupije koja ove godine slavi 100 godina ustanovljenja. Godinu će zapamtiti i po bolesti i smrti pape Franje i izboru pape Lava XIV. A, kako je rekao, volio bi da se ove godine nisu dogodili sukobi i da se ne događa polarizacija našeg društva.

Odgovarajući na pitanje postoji li u sadašnjem svijetu kriza vjere, nadbiskup je pojasnio da kriza zapravo znači osvijestiti se da odgovor koji smo do sada davali nije pravi i da treba tražiti neke nove putove. „Kriza je istovremeno i poziv na promjenu, na obraćenje kad je u pitanju pojedinac, ali i obnovu kad je u pitanju Crkva kao institucija.“

Govoreći o vjeri, nadbiskup je, među ostalim pojasnio „da bi me moja vjera trebala povezivati s drugima (…) To je zapravo povjerenje u druge da mogu drukčije, povjerenja u ovaj svijet, u naše društvo da mogu biti bolji. Ne možemo napraviti ništa ako nemamo povjerenja ljude. Drugi nam nisu neprijatelji, nego su nam braća i sestre i mislim da je u tom kontekstu vrlo važna enciklika pape Franje ‘Fratelli tutti’ u kojoj nam on govori da smo svi braća i ne smijemo ići ispod tog minimuma.“

Odgovarajući na pitanje što bi predložio vodećim ljudima naše zemlje na koji način se postaviti da se cijela situacija u društvu primiri i može li i kako i Katolička crkva pomoći, nadbiskup je odgovorio da je Katolička crkva ponudila pravu pomoć enciklikom „Fratelli tutti“ u kojoj jedno poglavlje govori o najboljoj politici i gdje se šalju jako važne poruke političarima.

„Onima u vrhu politike, osobito na nacionalnoj razini, rekao bih da malo spuste loptu i da pokušaju razgovarati jedni s drugima, poštujući jedni druge, bez vrijeđanja, bez dosjetki kojima ostavljaju dojam da su pametniji, a zapravo doprinose toj podjeli društva“, poručio je nadbiskup.

Prokomentirao je kako je teško mladima danas govoriti u školi gdje ima sve više vršnjačkog nasilja da moraju jedni druge slušati i poštovati, da se ne mogu ponašati na taj način, ako iz samog vrha političke zajednice vide da se oni koji su odgovorni u društvu ponašaju neprimjereno.

Na pitanje ulazi li Katolička crkva u Hrvatskoj u prostore koji su svjetovni, npr. u temu uvođenja zdravstvenog odgoja u školama ili pokušaj uvođenja rodnih studija na Filozofski fakultet u Zagrebu, nadbiskup je odgovorio da se glas Crkve treba čuti. Dodao je da se ne smije stvoriti dojam da primjerice grad Zagreb, zato što je Crkva nešto rekla, treba postupiti tako kako je Crkva rekla, a to se odnosi i na Sveučilište.

„Treba uvažiti glas Crkve, on je legitiman i smatram da treba biti legitiman kao i glas drugih, ne samo Crkve. Ali je i Sveučilište neovisno i grad Zagreb ili državne institucije su također neovisne. Dobro je ako su otvorene čuti sve argumente jer će tako dobiti bolji proizvod. Kad čujemo više različitih promišljanja, pa i kritičkih, onda možemo izići s boljim proizvodom. Dobro je čuti, ali nemamo niti mi pravo pretendirati da naš glas bude odlučujući, niti se oni koji nas slušaju trebaju ponašati kao da mora biti kako je Crkva rekla. Ako je nekad tako bilo, bilo je pogrešno“, rekao je nadbiskup.

Komentirajući molitveno okupljanje muškaraca na trgovima nekih naših gradova svake prve subote u mjesecu, nadbiskup je izjavio da nije pobornik takvog načina iznošenja vlastitih stavova. Izrazio je uvjerenje da se mnogi od njih okupljaju s dobrim namjerama, ali je postavio i pitanje je li u organizaciji svega i u počecima toga i dobra namjera ili postoje određeni ciljevi?

„Usudio sam se čak reći da mi se čini da u pozadini stoje neki politički ciljevi pa sam ponudio i neke razloge zašto to mislim. Svakako ljudi imaju na to pravo dok god ne čine nešto što nije u skladu sa zakonom. I ja poštujem njihovo pravo. Osobno ne mislim da je to način na koji kršćani trebaju djelovati u društvu. Volio bih znati pomaže li to doista onima koji sudjeluju u molitvi u njihovom vjerskom životu, čini li ih boljim ljudima ili boljim kršćanima, je li to poboljšalo njihov obiteljski život, život unutar njihovih župnih zajednica, je li to poboljšalo njihovu profesionalnu karijeru. Molitva bi trebala najprije njih učiniti boljim. Ono što ja primjećujem jest da ta molitva, nažalost ne čini boljim društvo u kojem živimo, nego da je zapravo to još jedan od načina na koji se ovo naše društvo polarizira, osobito što je s njihovim okupljanjem povezano okupljanje onih koji im se suprotstavljaju, koji često prelaze također granice dobrog ukusa i šalju poruke koje isto tako nisu dobre koje su isto tako u polarizirajuće. Imaju i oni pravo, ja se ne ustručavam to također reći. Međutim ja bih, da sam na njihovoj strani ipak napravio drukčije, jer čini mi se da se od ovih sukoba i živi“, prokometirao je nadbiskup.

„Ne mislim da je to način na koji se treba moliti. Mislim da molitva nije i ne smije biti nikad protiv nekoga. Oni u svojim izričajima to i ne govore. Međutim, način na koji se ona vrši i ono što ona izaziva ostavlja takav dojam da je ona protiv. I problem je i to što su u pozadini ili se barem koristi za neke populističke i druge interese, a ne služi onom čemu bi trebala molitva služiti, a to je da svi budemo bolji“, rekao je nadbiskup.

U RTL Direktu nadbiskup je komentirao 19 femicida koji su se ove godine dogodili u Hrvatskoj. Rekao je da to pokazuje da nešto u našem društvu nije kako treba. Poručio je da je to osobito poraz „za nas muškarce koji i u duhu ovih molitava, autoritet pokazujemo kroz to da smo nasilni prema drugima.“

„Pravi autoritet je u zaštiti onih koji su slabiji, a ovi događaji pokazuju da na tom planu nešto nije u redu“, rekao je.

„Jedna od poruka koju bih prenio svakoj ženi, budući da sam radio i u crkvenom sudu na ženidbenim parnicama, jest da je i svaki najmanji znak nasilja u predbračnom razdoblju znak da će se to nasilje kasnije u braku pretvoriti u veliko nasilje. I zato je svaki mali znak nasilja svakoj ženi poziv da traži neko drugo rješenje i da osobi koja je sposobna i na to malo nasilja kaže svoje ‘ne’ i krene nekim drugim putem dok nije došlo do onog do čega, nažalost, dolazi“, pojasnio je nadbiskup.

Upućujući poruku za Božić, poželio je „da imamo više ljubavi jedni za druge, ne bilo kakve, nego onakve kakvom nas je ljubio Krist. Kad imamo takvu ljubav, imamo takav i Božić.“