Nadbiskup je u homiliji potaknuo okupljene da u svakodnevici „održavaju Božju prisutnost“, jačaju „ljubav prema Kristu u molitvi“ te zadrže „duhovni pogled“ i „nadnaravni pogled“ u poslu, poslanju, studiju i apostolatima, pa i u neočekivanim poteškoćama. Naglasio je da kršćanin može s radošću služiti jer zna da surađuje u „ljubavnim i spasenjskim Božjim naumima“.

Razmatranje je započeo citatom svetoga Augustin: „Probudi se, čovječe, jer je Bog radi tebe postao čovjek“, istaknuvši da upravo ta poruka iz betlehemske špilje svake godine na Božić dopire do najudaljenijih krajeva svijeta kao navještaj svjetla, mira i radosti. Božić, rekao je, poziva svakoga na „novo rođenje“ kako bi se „živjelo vječno“.

Osvrćući se na evanđeoski izvještaj o navještenju rođenja Ivana Krstitelja, Peña Parra je istaknuo razliku između starozavjetnog ozračja Hrama i jednostavnosti mjesta Isusova rođenja, naglasivši da Božić označava „radikalnu promjenu“ jer je Bog utjelovljenjem „posvetio svako mjesto“. Dodao je da Bog trajno zahvaća u ljudsku povijest i živote, čineći ih plodnima, pri čemu plodnost ne znači samo rađanje života, nego i „rađanje nade“.

Govoreći o Zahariji i Elizabeti, podsjetio je da Bog i iz ljudskih slabosti izvodi dobro te pozvao na „čvrstu i veliku vjeru“ poput one Marije i Josipa. Takva vjera, rekao je, omogućuje prepoznati Božje djelovanje i u onome što se na prvi pogled čini negativnim, uz pouzdanje da „sve vodi na dobro“.

Na kraju je nadbiskup pozvao zaposlenike Svete Stolice da, uoči Božića, poput Marije i Josipa budu spremni na Božji dolazak te da, pobjeđujući opasnost duhovne sterilnosti, svoje služenje u Vatikanu žive „s radošću i spokojem“, svjedočeći nadu u svakodnevnom radu.