Župljani Župe sv. Antuna Padovanskog u Otoku nedjelju zahvalnicu proslavili su misnim slavljem koje je predvodio župnik Antun Knežević. Župnik je u uvodnom dijelu naglasio da se na tu misu Crkva okuplja u posebnom ozračju zahvalnosti. Naglasio je da je jesen vrijeme kad priroda završava svoj godišnji ciklus: polja daju svoje plodove, a čovjek ubire plodove svojega rada. „Zato danas posebno zahvaljujemo Bogu za plodove zemlje i za trud ljudskih ruku. Zato je ova Nedjelja zahvalnica zapravo priznanje: ‘Gospodine, sve što imamo primili smo iz Tvoje ruke’!“ – naglasio je župnik.

Naslanjajući se na pročitani odlomak Evanđelja usporedio je svadbeno veselje sa zahvalom Bogu za darove kojima je blagoslovio župljane. „Nije li čitav naš život jedna velika gozba Božjih darova? Bog nam daje zemlju. Daje sunce i kišu. Daje sjeme i njegovu snagu rasta. Daje čovjeku razum, ruke i sposobnost da obrađuje zemlju. Daje obitelj, dom, kruh i zajedništvo. I zato danas ne zahvaljujemo samo za ono što je na našim stolovima. Zahvaljujemo Onomu koji nam je sve to omogućio“, rekao je.

„Koliko je Božje providnosti skriveno u jednom jedinom plodu. Zato nije dovoljno reći ‘ Ovo sam ja svojim rukama stvorio’. Čovjek je radio i njegov rad treba cijeniti, ali prije našega rada postoji Božji dar. Čovjek obrađuje zemlju, ali Bog daje život, Bog daje plod. Bog nam daruje toliko toga, a mi se naviknemo na darove i prestanemo primjećivati. Zato je Nedjelja zahvalnica poziv da ponovno otvorimo oči. Da vidimo što svakoga dana primamo, a da to i ne primijetimo“, istaknuo je.

Govoreći o dužnosti svakoga čovjeka rekao je da se treba zapitati i kakve plodove donose „jer čovjek nije stvoren samo zato da proizvodi plodove zemlje. Stvoren je da donosi plodove ljubavi te jesmo li ove godine učinili nešto dobro što će ostati kao plod i nakon nas. Zato danas pred Boga donosimo i plodove svoga života. Možda ima kukolja u toj pšenici, ali Bog nas ne poziva da mu donesemo savršenstvo. Poziva da mu donesemo svoje srce. Zato neka današnja Zahvalnica ne ostane samo lijep običaj. Neka postane zahvalnost cijeloga našega života“, poručio je vlč. Knežević.

„Plod ne nastaje preko noći. Potrebno je vrijeme za sve: za dobrotu, za vjeru, za ljubav, za praštanje, za svetost. Bog u naš život sije sjeme svoje milosti, a mi smo pozvani surađivati. Možemo zamoliti: ’Gospodine, učini naš život plodnim! (…) Neka iz naših srdaca izrastu plodovi koji će nahraniti druge!“, zaključio je propovjednik.

U slavlju su sudjelovali i KUD „Josip Lovretić“ i Otočki tamburaši na čelu s Marinom Šokčevićem te župni Mješoviti zbor „Bl. Alojzije Stepinac“ pod ravnanjem zborovođe Jana Valenćika. Mira Bošnjaković

Nedjelja zahvalnica za Božja dobročinstva proslavljena je i u župnoj crkvi sv. Jakova apostola u Ilači. Euharistijsko slavlje predvodio je upravitelj župe vlč. Vedran Bilić, uz pjevanje Mješovitoga župnog zbora pod vodstvom Ivana Morica.

U homiliji je vlč. Bilić govorio o važnosti zahvalnosti Bogu za sve darove koje svakodnevno primaju, osobito za plodove zemlje koji su plod Božjega blagoslova i ljudskoga truda.

„Bog nas poput domaćina poziva na svoju gozbu, otvara nam vrata svoga kraljevstva i poziva nas na zajedništvo sa sobom. Poput uzvanika iz evanđelja, pozvani smo prepoznati Božji poziv i na njega odgovoriti otvorena srca”, poručio je vlč. Bilić, potičući vjernike da Nedjelju zahvalnicu dožive kao prigodu za zahvalu Gospodinu za sve što im daruje, ali i kao poticaj na promišljanje o tome kako svojim životom odgovaraju na njegovu ljubav.

Istaknuo je da prava zahvalnost ne ostaje samo na riječima, nego se očituje u vjeri, ljubavi prema bližnjima i spremnosti da primljene darove dijelimo s drugima.

Odjeveni u narodne nošnje ilačkoga kraja, vjernici su u prinosu darova pred oltar donijeli križ, svijeće, Bibliju, grudu zemlje, cvijeće, voće i povrće, žitarice i kruh, med i mlijeko, hostije, vino i vodu te stjegove Republike Hrvatske i Svete Stolice. U prigodno uređenim košarama ispred oltara bili su izloženi plodovi polja, vinograda i vrtova.

Mise zahvalnice proslavljene su i u Župi sv. Petra apostola u Petrijevcima i u filijalnoj crkvi sv. Katarine u Satnici. U uvodu misnog slavlja u Petrijevcima župnik Dominik Nedeljković podsjetio je da je hvala riječ koju uče još u djetinjstvu i koja prati cijeli njihov život. Rekao je da hvala za dar života, posla, zdravlja i škole nikada nije previše reći.

U Satnici je župnik naglasio da zahvaljuje za sve što primaju od rođenja do odlaska s ovoga svijeta: zdravlje, ali i bolest, posao i školovanje. Pozvao je vjernike da očiste srca kako bi poziv na Kristovu svadbenu gozbu bio poziv ljubavi.

U propovijedi župnik je istaknuo da čovjek, kada se pred njega stave dobro i zlo, često izabere zlo. Poručio je da je tako bilo od Adama i Eve, koji su u rajskom vrtu imali sve, ali su htjeli biti kao bogovi. Usporedio je to i s izraelskim narodom koji je u pustinji mrmljao unatoč Božjim dobročinstvima. Rekao je da se zlo se i danas nudi upakirano kao lijep poklon i lak mamac, a dobro traži trud i nosi svoj križ.

Povezujući to s evanđeoskom prispodobom o kraljevskoj svadbi na koju se uzvanici nisu odazvali, podsjetio je kako i oni, kad dobiju pozivnicu za svadbu ili mladu misu, lako nalaze izgovore. Propovjednik je naglasio da je misa svadbena gozba na koju je Bog toga dana ubacio pozivnicu u sandučić svake kuće u Petrijevcima i Satnici. „Odazvati se znači ustati, spremiti se i odvojiti vrijeme, dok zlo šapće da je bolje ostati spavati“, ustvrdio je, dodavši da je put dobra teži, ali da donosi radost u srcu i život vječni.

Vjernici, mnogi odjeveni u narodne nošnje, a neki i u radna odijela kao znak svoga svakodnevnog rada, nosili su prema oltaru plodove svojih polja, vrtova, staja i kuhinja. Prva je prinesena gruda zemlje, znak zahvalnosti za stvoreni svijet, plodne ravnice, šume i rijeke. Slijedili su kruh, brašno i krušni proizvodi, za kruh svagdanji i euharistijski te voće i povrće iz vrtova i voćnjaka.

Mljekari su prinijeli mlijeko i mliječne proizvode, a poljoprivrednici mesne proizvode. Na oltar je doneseno i cvijeće. Na kraju su prineseni najdragocjeniji darovi: hostije, vino i voda. U Satnici su prinesene i misnica te zastave, u znak zahvalnosti za župnu zajednicu, svećenike i služenje Bogu. Slavlje se nastavilo druženjem u župnom domu u Petrijevcima i ispred crkve sv. Katarine u Satnici.

Misno slavlje zahvale u Župi Preobraženja Gospodinova u Piškorevcima predvodio je župnik Ivan Lovrić, a prikazne darove nosili su članovi kulturno-umjetničkih društava „Zora“ Piškorevci, „Šokadija“ Budrovci i „Perkovčani“ Novi Perkovci te članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava iz sva tri mjesta župe, nogometnih klubova i Moto kluba „Hrvatski vuk“ Piškorevci i Udruga za Domovinu zajedno. Sudjelovali su prvopričesnici prigodnom recitacijom i krizmanici kratkim molitvama i paljenjem lučica, a pjevanje misnih pjesama predvodio je Župni zbor, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.