PORUKA ZA BOŽIĆ 2025.

„Ovo govori Gospodin:
I ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izići onaj
koji će vladati Izraelom;
oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!“
(Mih 5,1.3–4)

Osluškujući odjek riječi proroka Miheja u svojim srcima, promatramo svoje živote i svijet oko sebe u svjetlu rođenja Spasitelja našega Isusa Krista u Betlehemu, u skromnoj štalici obasjanoj svjetlom odozgor. Ondje, okružen neizmjernom ljubavlju svoje majke Marije i poočima Josipa, on ulazi u svijet tiho, bez buke, praćen anđeoskom pjesmom koja slavi Boga, a čovjeku donosi mir. U toj malenosti i jednostavnosti krije se Onaj čija se vlast rasprostire sve do krajeva zemaljskih – vlast koja svoju snagu pokazuje tako što uspostavlja mir, jer On sam jest mir.

Mir je, prije svega, dar Boga Oca, čiji nam se Sin najavljuje kao mir, kao Onaj koji dolazi na svijet biti mir i uspostaviti mir u srcima ljudi i u njihovim međusobnim odnosima. To je onaj mir koji čovjeku donosi nutarnju sigurnost, slobodu i radost, a u isto vrijeme taj nebeski dar mira širi se oko njega, radujući se s drugima koji mogu živjeti zajedno i izgrađivati svijet na dobrobit svim članovima društva, osobito onima koji su najslabiji i najranjiviji.

U današnje vrijeme u svijetu i Europi svjedočimo događajima i procesima koji su očito nadahnuti načelima dalekima od nastojanja oko mira i od onih odnosa koje Kristovo rođenje unosi u čovjekov život i svijet u kojem živimo. Neprestano smo bombardirani vijestima o nasilju među ljudima, počevši već od dječje dobi. To nasilje često završava tragičnim posljedicama koje pogađaju pojedince i društvo u cjelini. Motivi takvog ponašanja vrlo su različiti, ali jedno im je zajedničko: nepoštivanje života i dostojanstva čovjeka.

Nakon takvih događaja često započinje sveobuhvatna potraga za krivcima. Najčešće se upire prstom u institucije, dok se rijetko tko usuđuje postaviti pitanje o vrednotama koje dijete, a potom i mlad čovjek, usvaja i prima. Prije svega, riječ je o pitanju kakav je odgoj u obitelji i školi – i postoji li on uopće – uz često proklamirana načela slobode i prava bez odgovornosti i poštovanja. Ako se tome pridodaju ideološke borbe koje su sve prisutnije u društvu te stvaraju dodatne podjele i frustracije među ljudima, postaje jasno zašto su mnogi zbunjeni i skloni uzeti stvari u svoje ruke.

Slično se događa i na međunarodnoj razini. Umjesto međunarodnoga prava, koje bi trebalo osigurati miran suživot naroda i država, sve se češće nameće pravo jačega, što u svijet unosi nemir, nesigurnost, strah i, u konačnici, smrt. Onaj koji se smatra dovoljno jakim da ostvari ono što mu se prohtije, ako to ne uspijeva postići mirnim putem, ne preže od oružanog nasilja i ratnoga užasa. U takvim ljudima, koji sebe doživljavaju gospodarima ovoga svijeta, prepoznajemo pomračenje uma, iskrivljenu sliku čovjeka, moralno zastranjenje i konačno smrt. U tim okolnostima jasno odjekuju Isusove riječi o Sotoni, kojega naziva ocem laži i ubojicom ljudi (usp. Iv 8,44).

Promatrajući sve to, kao i mnoštvo drugih zabrinjavajućih pojava u svijetu, s pravom se pitamo: je li sve izgubljeno, je li čovjek današnjice krenuo putem bez povratka i ima li još nade? Kao kršćani odgovaramo riječima božićne pjesme: S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka. U zaglušujuću buku svijeta dolazi naš Spasitelj Isus Krist – tiho, ponizno, ali odlučno i nezaustavljivo. Bog ulazi u svijet donoseći sve ono što je potrebno da bi čovjek ponovno pronašao sebe, razumio smisao vlastitoga postojanja te svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Čovjek, pogođen i opterećen grijehom, tone u nerazumijevanje samoga sebe te postaje žrtvom zla i smrti. Zato Bog dolazi upravo grešniku, jer jedino On može pobijediti grijeh – čovjek to sam ne može. Velika je opasnost da čovjek izgubi osjećaj za grijeh, jer tada sve svoje nade polaže u sebe i zatvara se milosnom djelovanju Spasiteljeve brige i ljubavi. A On dolazi među nas kako bismo ga lakše prepoznali i kako bismo mu se lakše približili. Zaodjenuo se našom ljudskom naravi da nas oslobodi straha, da nas ne zastraši njegova svemoć i veličina, da nam posvjedoči svoju blizinu i zainteresiranost za naše ljudsko stanje te da zauvijek ostane uz nas i pomogne nam nadvladati sve ljudske slabosti i posljedice grijeha koji nas tišti i razara.

On je doista naš mir. On je uistinu jedina nada ovoga svijeta koja može otvoriti put našega spasenja. Kada stojimo ili klečimo pred jaslicama u kojima leži Novorođenče, postajemo svjesni da svatko od nas, ali i cijeli svijet, ima nadu i izvor snage koji može promijeniti srca ljudi i pomiriti ih s Bogom i braćom. Molitva koju s pouzdanjem upućujemo Novorođenom Kralju svjedoči o našoj vjeri, a On pozorno sluša naše vapaje koji neće ostati neuslišani, jer Bog s neba silazi radi nas.

Stara latinska poslovica kaže: Si vis pacem, para bellum – Ako želiš mir, spremaj rat. U današnjem svijetu, osobito u Europi, to je nažalost vidljivo. No prije oružja, pozvani smo „ratovati“ za dostojanstvo čovjeka, za odgoj djece i mladih, osobito za odgoj u vjeri koja čovjeku daje sigurnost i nadu. Jer čovjek koji zna doći pred Dijete Isusa i pokloniti mu se kao svome Bogu i Spasitelju znat će poštovati sebe i svoje dostojanstvo te se zalagati za dostojanstvo svakoga čovjeka kraj sebe. To je jedini put prema ozdravljenju međuljudskih, a potom i međunarodnih odnosa.

Vidimo da zakoni, ma kako dobri i strogi bili, ne mogu sami po sebi osigurati mir i stabilnost čovjeka i svijeta. To može jedino snaga milosnoga dara koji nam Bog daruje u svome Novorođenom Spasitelju Isusu Kristu. Njega, koji je istinski mir, nitko i ništa na ovome svijetu ne može nadomjestiti. Svi pokušaji da se to učini, u prošlosti i sadašnjosti, ostaju prijevara i laž te čovjeka odvode na stranputice života.

Draga braćo i sestre, svi ljudi dobre volje i otvorena srca! Radujmo se zajedno rođenju Isusovu, pridružimo se njegovoj Majci Mariji, svetomu Josipu, anđelima, pastirima i kraljevima te se poklonimo Isusu koji je tu s nama i radi nas. Dopustimo da On, koji je mir, ispuni naša srca, da mir uđe u naše obitelji, u našu dragu domovinu i u cijeli svijet. Neka nadahne sve one koji odlučuju o budućnosti svijeta da budu vođeni istinom i ljubavlju prema Bogu i čovjeku te da tako stvaraju uvjete za bolji i pravedniji svijet – svijet bez rata i nepravde.

U tom duhu neka vam je blagoslovljen Božić i mirom ispunjena 2026. godina!

Bjelovar, o Božiću 2025.

† Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački