Misao apostola Pavla „Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2,11) iz pročitane Božje riječi predstavlja srce Božića i otvara novi horizont postojanja, rekao je mons. Zgrablić. „Bog Isusovim rođenjem pristupa čovjeku s puninom ljubavi koja obasjava srce i omogućuje mu da osjeti svoju vrijednost u Božjem pogledu. Bog govori prisutnošću svoga Sina koja grli, podiže i hrabri, donosi mir i poziva na povjerenje“, poručio je nadbiskup.

U tom kontekstu, podsjetio je na misao pape Franje da je „Milost sinonim ljepote. U ljepoti Božje ljubavi otkrivamo i našu vlastitu ljepotu, jer smo voljeni od Boga”. Dakle, u Božjoj ljubavi ne otkriva se samo ljepota Boga koji nam se daruje u svom Sinu, nego i ljepota čovjeka koji prepoznaje vlastitu vrijednost i dostojanstvo koje Bog u njemu obnavlja, istaknuo je nadbiskup.

„Ta ljepota nije izgled tijela ili karijera koja se rađa iz prolaznih uspjeha, pohvala i društvenih priznanja, nego je to sigurna ljepota i istina da nas Bog promatra s ljubavlju koja ne prolazi i da iz tog pogleda izvire snaga za svaki novi korak, pa i kad se čini da je život pretežak ili prezahtjevan“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Milost je „spasiteljica svih ljudi“, što znači da iz nje nitko nije isključen. „Božja ljubav ulazi u život svakog čovjeka, bez obzira na njegovo stanje, podrijetlo, povijest i okolnosti. U toj sveobuhvatnosti milosti svaki čovjek je pozvan stati pred Boga s povjerenjem koje se rađa iz spoznaje da se Božja ljubav daruje široko, kao što se svjetlost daruje krajoliku, bez razlike i uvjeta“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Sv. Pavao kaže i da nas je Božja milost „odgojila da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu“.

To ne znači samo „moralni program kojeg čovjek treba ostvariti vlastitim naporom, nego ukazuje na put kojim Božja milost vodi čovjekovo srce, put koji se oblikuje polako, kao kad kiša natapa zemlju i priprema je da donosi plod. Božja ljubav ne djeluje samo kao utjeha, nego i kao snaga koja čovjeka usmjerava prema kreposnom, zrelijem, uzvišenijem, plemenitijem i slobodnijem načinu života“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da odgoj po milosti predstavlja dinamiku Božjeg djelovanja.

„Bog pristupa čovjeku strpljivo, s pažnjom, poput učitelja koji zna da svaki istinski napredak dolazi iz srca koje se otvara i prepoznaje smisao života koji mu se nudi. Milost stvara u čovjeku prostor u kojem se srce počinje oslobađati navika koje ga zarobljavaju i misli koje ga odvode od mira; kroz tu unutarnju preobrazbu čovjek prepoznaje ljepotu razumnog djelovanja, širinu pravednog odnosa prema drugima i dubinu pobožnosti koja nije izvanjski čin, nego život u Božjoj prisutnosti. Tako se rađa život koji odgovara dostojanstvu djeteta Božjega i čuva slobodu srca u svijetu koji pokušava odvući čovjeka prema površnosti, tjeskobi ili sebičnosti“, poručio je propovjednik.

Sv. Pavao usmjerava pogled i prema budućnosti kad kaže da milost u nama budi čežnju „iščekivanja blažene nade i očitovanja slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista“. To otvara put koji vodi prema punini koju Bog priprema čovjeku i svemiru. Tu nadu raspiruje Duh Sveti u čovjeku kad se susretne s Božjom ljubavlju i spozna da život, sa svim svojim ljepotama i tminama, ima smisao i konačno ispunjenje u Bogu, rekao je nadbiskup.

Stoga je kršćanski život ukorijenjen u sadašnjosti i otvoren prema budućnosti. „Nada se proteže preko granica vidljivoga i povezuje s Kristom koji će jednom doći u slavi. Tako se život oblikuje kao sklad između vjernosti svakodnevici i usmjerenosti prema vječnosti; ne boji se stvarnosti, jer je uronjen u milost koja u njemu djeluje i koja će jednom zasjati u punini.

U povezanosti sadašnjosti i budućnosti, čovjek otkriva pred Bogom mjesto hoda, rasta i povjerenja, u kojem svaki korak postaje dio puta prema svjetlu koje se pojavilo u Kristovom rođenju i koje će jednom obasjati cijelu stvarnost, poručio je nadbiskup.

„U ime „otvorenosti svima“ potiskuje se istina Evanđelja. U ime „tradicije i dobre zabave“ zaboravlja se vjera. Advent bez iščekivanja Isusa i pripreme njegovog rođenja u našim srcima postaje karikatura. Ako u adventu i Božiću izgubimo Isusa, izgubili smo najbitnije – Boga koji je Emanuel, Bog s nama, Svjetlo koje rasvjetljuje tamu života, Spasitelja koji spašava od vječne smrti. Bez Isusa, Božić se pretvara u zabavu, u slavlje bez spasenja, u blagdan koji je iznutra prazan jer je bez svog izvornog identiteta“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Zato ohrabruje sudjelovanje brojnih vjernika na misama zornicama. One svjedoče da advent i Božić nisu folklor i navika, nego živo vrijeme budnosti i traženja Boga. Rana jutra ispunjena molitvom i sabranošću pokazuju snagu vjere koja nadilazi komociju i rutinu te potvrđuju da ima ljudi koji žele Isusa staviti u središte života“, rekao je mons. Zgrablić. Zahvalio im je na tom svjedočanstvu i pohvalio djecu, mlade, obitelji, starije, sve „koji su ustrajno dolazili na zornice i svjedočili vjeru. Njihova vjernost gradi Crkvu i čini zajednicu koja ne slavi samo blagdan, nego živi otajstvo Isusovog rođenja“.