Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, prije nego što je u nju u 17. stoljeću, iz zadarske crkve Svete Marije Velike, preneseno tijelo sv. Šime.

Dan nakon radosne proslave Kristova rođenja, „Crkva nas vodi k svjedočanstvu vjere sv. Stjepana, prvoga mučenika, kako bi nam pokazala da put Betlehema vodi prema križu, ali i prema nebu koje se otvara onima koji ostaju vjerni do kraja“, istaknuo je mons. Zgrablić. Dodao je kako se „već nad betlehemskim jaslicama nazirala sjena križa – u siromaštvu štalice i u Herodovu progonstvu“. Stoga nas, naglasio je, ne treba iznenaditi „kada Crkva odmah nakon Božića stavlja pred nas lik mučenika, kako bismo razumjeli cijenu i veličinu dara koji nam je Bog dao“.

Križ, kako su ga živjeli Isus, sv. Stjepan i svi mučenici, „nije znak poraza niti negacija božićne radosti, nego njezino najdublje tumačenje: on je objava ljubavi koja ide do kraja, koja se ne povlači pred patnjom i nerazumijevanjem te ne prestaje ni kada je odbačena“. Na križu se, rekao je nadbiskup, „do kraja razotkriva tko je Bog – Bog koji ljubi bez uvjeta, bez računice i granica, Bog koji spašava čovjeka darom samoga sebe“.

„Zato put od jaslica do križa nije proturječje, nego jedinstveni put Božje ljubavi prema čovjeku. Dijete položeno u betlehemske jaslice i Raspeti položen u kamenu grobnu stijenu isti je Gospodin, ista Ljubav koja se daruje u krhkosti i malenosti, a potom se potpuno predaje na križu i u poniženju, kako bi čovjeku otvorila nebo. Sv. Stjepan, gledajući Raspetoga i Uskrsloga, razumije da križ nije kraj, nego pečat bezuvjetne ljubavi te ima snage na tu ljubav odgovoriti ljubavlju vlastitoga života“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši temeljnu istinu kršćanske vjere: Bog nas prvi ljubi.

Veličina sv. Stjepana i njegova poruka današnjem čovjeku, naglasio je, jest u tome što „vjera nije tek prihvaćanje istine, nego odgovor života na Božji dar, na Ljubav“. Bog prvi ljubi, a sv. Stjepan pokazuje da se ta ljubav ne zadržava za sebe, nego se pretače u praštanje, vjernost i predanje, čak i kada to vodi prema križu. „Na ljubav se odgovara ljubavlju i upravo tu započinje put koji vodi od betlehemskih jaslica do otvorenih nebesa“, poručio je nadbiskup.

„U betlehemskom Djetetu Bog nam ne daruje samo nešto svoje, nego daruje samoga sebe, svoje najveće blago – svu svoju ljubav, svoga Sina. Božić je objava Božje ljubavi koja se spušta k čovjeku bez uvjeta i zadrške. Sv. Stjepan tu je ljubav shvatio do kraja i na nju odgovorio najradikalnije – darom vlastitoga života. On ne uzvraća nasiljem na nasilje ni mržnjom na mržnju, nego darom samoga sebe, svjestan da se na Božju ljubav može odgovoriti samo ljubavlju“, rekao je nadbiskup.

Sv. Stjepan, pun milosti i snage, „sav je svoj život, ali i svoju smrt, položio u ruke Isusa kojega je prepoznao kao živoga i uskrsloga Gospodara povijesti i čovjekove sudbine“. On je, rekao je mons. Zgrablić, istinski Kristov učenik jer ne samo da naviješta Evanđelje riječima i djelima, nego ga potvrđuje vlastitim životom i krvlju, pokazujući da vjera nije tek izgovorena istina, nego stvarnost koja zahvaća cijelo čovjekovo biće i svaki trenutak njegova života. Stoga „mučeništvo sv. Stjepana nije suprotnost božićnoj radosti, nego njezino najdublje ispunjenje, jer Dijete položeno u jaslice dolazi upravo zato da čovjeku otvori nebo i pokaže da je ljubav jača od smrti“.

„U trenutku najveće tame, nasilja i nepravde, Stjepan ostaje slobodan u srcu jer je ispunjen Duhom Svetim. Tada ne gleda mržnju progonitelja, nego vidi otvorena nebesa i Isusa zdesna Ocu, potvrđujući da Bog nikada nije daleko od onih koji mu ostaju vjerni. U času kamenovanja Stjepanova molitva predanja i oproštenja odražava Isusovu molitvu na križu: zaziva Isusa da primi njegov duh i moli za one koji ga ubijaju, svjedočeći da je snaga kršćanina u ljubavi koja prašta i u povjerenju koje se ne slama ni pred mržnjom, nepravednom osudom, pa ni pred smrću“, naglasio je nadbiskup.

Sv. Stjepan stoji na početku niza mučenika svih vremena čija krv postaje sjeme novih kršćana, „jer Bog i danas djeluje po onima koji su spremni izgubiti sve kako bi ostali vjerni Kristu“. I u današnjem vremenu, u različitim dijelovima svijeta, ali i u svakodnevnim okolnostima života, ispovijedanje kršćanske vjere traži hrabrost, dosljednost i spremnost na žrtvu, jer živjeti Evanđelje uvijek ima svoju cijenu, upozorio je mons. Zgrablić.

Dijete Isus i sv. Stjepan, koji mu ostaje vjeran do kraja, potiču vjernike da mole „za milost postojane vjere koja se ne boji poteškoća, nerazumijevanja ni protivljenja, nego je spremna svjedočiti nadu koja u nama živi“.

U slavlju sv. Stjepana u crkvi sv. Šime, u kojoj je starac Šimun u Hramu primio Dijete Isusa u naručje, susreću se Božić i mučeništvo, betlehemske jaslice i otvorena nebesa, istaknuo je predvoditelj slavlja.

„Sv. Šimun, ispunjen Duhom Božjim, u Hramu gleda Dijete i izgovara riječi nade i proroštva, govoreći o svjetlu na prosvjetljenje naroda, ali i o znaku osporavanom te o maču koji će probosti Marijinu dušu. Sv. Stjepan, također pun Duha Svetoga, gledajući u nebo, vidi toga istoga Isusa kako stoji zdesna Ocu i svjedoči da se Šimunovo proroštvo ispunilo te da ‘mač koji probada dušu’ ne donosi smrt, nego prijelaz u slavu“, poručio je nadbiskup.

Na kraju je poželio da u crkvi sv. Šime, „u kojoj se susreću Šimunovo prihvaćanje Krista i Stjepanovo potpuno predanje Kristu, Gospodin osnaži i nas da Isusa primimo u svoje srce te da ga, poput sv. Stjepana, hrabro i vjerno nosimo u svijet, do dana kada ćemo i mi, po Božjoj milosti, ugledati otvorena nebesa“.

FOTO Zadar: Nadbiskup Zgrablić predvodio misu na blagdan sv. Stjepana u crkvi sv. Šime