Svečanosti je pridonio i župni zbor, koji je animirao liturgijsko pjevanje.

Čestitajući župni blagdan, nadbiskup Uzinić izrazio je radost što je prvi put na sam dan svetkovine boravio u Zvoneću, mjestu smještenom na granici Ćićarije i Liburnije, u Općini Matulji. U homiliji se osvrnuo na evanđeoski ulomak o bogatom mladiću koji nije imao snage učiniti korak više i slijediti Isusa, istaknuvši kako bogatstvo samo po sebi nije prepreka, nego poziv da se čovjek oslobodi navezanosti srca.

„Kada nam se čini da je teško živjeti Evanđelje i kršćanske vrijednosti, primjer sv. Antuna pokazuje da je to moguće“, poručio je nadbiskup.

Govoreći o pučkim predajama, podsjetio je na poznatu legendu koja sv. Antuna povezuje s praščićem i vatrom. Pojasnio je kako ta simbolika potječe iz srednjega vijeka, kada su antonini – red posvećen skrbi za bolesne – njegom, prehranom i higijenom liječili oboljele od tzv. „vatre sv. Antuna“, danas poznate kao ergotizam. Zbog njihove skrbi i uporabe svinjske masti u liječenju, svinja je postala simbol povezan sa svecem. Ipak, nadbiskup je naglasio da sv. Antun nije tek lik iz simpatičnih legendi, nego jedan od najvažnijih svetaca u povijesti Crkve.

„S pravom ga nazivamo ocem redovništva“, rekao je nadbiskup Uzinić, istaknuvši da je sv. Antun među prvima shvatio kako se kršćanski život može živjeti radikalno i bez mučeništva. Posebno je naglasio njegovu sposobnost povezivanja molitve i djelovanja – povlačenja u tišinu pustinje, ali i spremnosti da iz nje iziđe kada je Crkva bila ugrožena. U takvim je okolnostima sv. Antun hrabrio progonjene kršćane i branio vjeru u Kristovo božanstvo.

Središnju poruku propovijedi nadbiskup je usmjerio na osobni poziv svakog vjernika. Podsjetio je kako je sv. Antun, slušajući Evanđelje na misi (Mt 19, 16–22), u Isusovim riječima prepoznao vlastiti životni poziv i po njemu djelovao.
„I nas se danas poziva da ‘prodamo’ ono što nam je višak – višak vremena, navika i potrošnje – kako bismo imali prostora jedni za druge“, rekao je nadbiskup.

„Možda je podaj siromasima danas konkretna osoba – stariji susjed ili ostavljena žena. Možda su to naši stariji roditelji, djed ili baka, koji očekuju naš poziv ili trebaju naš posjet i pomoć. Možda je to obitelj koja živi među nama, a nalazi se u potrebi. Možda je ‘slijedi me’ poziv na oprost i pomirenje, povratak nedjeljnoj misi, odluku da prestanemo ogovarati i psovati ili da se više trudimo oko izgradnje zajedništva – u Crkvi, ali i u obitelji i društvu“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Na kraju misnog slavlja okupljenima se prigodnom riječju obratio župnik Leonid Bevza, zahvalivši svima koji su svojim trudom pridonijeli dostojanstvenoj proslavi župnog blagdana.