Predstavnike Crkava i crkvenih zajednica pozdravila je Nataša Klajić, a zatim je uslijedilo bogoslužje u duhu pravoslavne tradicije posvećeno svetom mučeniku Polievktu i svetom Filipu metropolitu moskovskom.

Bogoslužje je predvodio protojerej Nenad Lazić, paroh tenjski i osječki đakon Predrag Jelić. Nazočio je vlč. izv. prof. dr. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije i profesor Ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, zatim vlč. Darko Turšić, pastor Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj i tajnik Ekumenske koordinacije, vlč. dr. sc. Samir Vrabec, župnik Evangeličke crkvene općine Osijek, fra Juro Šimić, gvardijan osječke kapucinske crkve i samostana, Krešimir Stjepan Pećar, potpredsjednik Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“, a prisutne su bile i redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog te studenti KBF-a u Đakovu.

Pozdravljajući prisutne, protojerej Đuranović istaknuo je cilj ovoga okupljanja – u bogatstvu različitosti proslaviti ime Božje i pokazati zajedništvo na djelu. Umjesto popisa učenja oko kojih bi se trebali složiti, naglasio je da je bolje usuglasiti se o putu, zajedničkoj stazi na kojoj se može prepoznati punina kršćanskog jedinstva, a koja se oslanja na prvi milenij kršćanske povijesti – kada je Crkva bila ujedinjena – nepodijeljena. Zajedničko proučavanje nepodijeljene Crkve od vitalnog je značaja ne samo zbog vraćanja izgubljenog jedinstva, već i zbog svjedočenja Crkve o jednom kruhu, jednom tijelu i jednoj vjeri uputio je protojerej Đuranović te napomenuo da pored svih očitih razlika koje postoje, prisutne zajednice dijele isto ili vrlo slično duhovno iskustvo te imaju zajednički skup vrlo važnih bogoslovnih istina koje su dobar temelj za još predaniji rad na željenom zajedništvu.

„Saznanje da je Bog sa čovjekom vjernikom utješna je istina u ovom nesigurnom vremenu, dok svakodnevno slušamo poruke koje u ljudima stvaraju nemir, nesigurnost, neizvjesnost… Svijet se, nažalost, ponovo, po tko zna koji put, masovno naoružava, kao da nismo naučili lekcije iz ne tako davne prošlosti. Zato su ovi naši međusobni susreti najbolja prilika da osjetimo radost našeg vjerovanja, ali i spoznajemo kako bez Boga osjećamo prazninu i besmisao, usamljenost i napuštenost“, rekao je protojerej Đuranović.

Naglasio je zatim kako ekumenski molitveni susreti trebaju biti ne samo forma i tradicija, već stvarnost i realnost – susret s Kristom i s bližnjima – gdje se svatko ogleda kao u ogledalu i pokazuje kakav odnos ima prema bližnjima – kakav je kršćanin i na koji način živi vrline i evanđeoski život koji Bog očekuje. Svoj nagovor protojerej je zaključio molitvom za mir u svijetu, za preobrazbu srca svih koji vode ratove, za ratne zarobljenike, izbjeglice te dolazak mira i pravde – življenje gesta dobročinstva, gostoprimstva i nesebične pomoći – kao znaka zajedništva s Bogom i jednih s drugima.

Prof. dr. Japundžić prisutnima je prenio pozdrave đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića te podsjetio da Božja riječ odgaja kršćane u njihovu svakodnevnom životu i pokazuje put kojim treba ići, a upravo na takvo razmišljanje potiču kršćani Armenije, koji su predložili ovogodišnji molitveni materijal. Osvrćući se na geslo ovogodišnje molitvene osmine „Jedno tijelo i jedan duh, kao što ste pozvani na jednu nadu svoga poziva“, prof. Japundžić rekao je: „Poziv nas kršćana, nas vjernika, jest ono što smo činili ovom prekrasnom zajedničkom molitvom koja je dio istočne kršćanske baštine, a to je hvala i slava Bogu. Svojom molitvom hvalimo i slavimo Boga, i pozvani smo to činiti i svojim životom… Što više budemo Božji, što više budemo živjeli po Božjoj riječi, što više budemo Kristovi – bit ćemo i bliže jedni drugima, unatoč razlikama koje postoje među nama kršćanima.“

Vlč. Turšić svoje obraćanje započeo je tvrdnjom kako je Crkva bila najjedinstvenija onoga dana kad je Duh Sveti ispunio Jeruzalem, jer već nakon toga počinju raspre i nesporazumi apostola Pavla i Petra o nekim običajima i tradicijama. Osvrnuo se na proslavu Božića, adventsko vrijeme i naglasio kako sve postaje kič, a bît kršćanstva je sasvim nešto drugo te je rekao: „Poniznost, prihvaćanje da sam grešan. Prihvaćanje da je tuđa tradicija isto dobra. Možda je moja loša. Stalno preispitivanje. To je Kalvin nas učio i on je učio od drugih. Stalno preispitivanje – ne samo za vrijeme ekumenske osmine, ne samo za vrijeme korizme ili adventa, nego iz dana u dan. Preispitivanje samoga sebe: Jesam li Bogu drag? Ne zato što moram, nego zato što želim i volim.“ Uputio je kako se kršćanin ni u jednoj Crkvi ne bi trebao osjećati strancem – jer „svi smo mi gosti Kristovi i svi smo domaćini jedni drugima – i treba da tako živimo čitavu godinu, a ne samo tijekom ovih osam dana…“.

Vlč. dr. Vrabec prisutnima je prenio pozdrave biskupa Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj – Branka Berića, kao i vjernika Evangeličke crkvene općine Osijek te se osvrnuo na predloženu temu petoga dana molitvene osmine Jedna vjera! Jedan krst! Rekao je da krštenje nije nešto što se događa slučajno – već je Božji dar, isključivo djelo Boga i Duha Svetoga, a po krštenju Bog kršćaninu povjerava dar i zadatak. Ističući da su kršćani apsolutno ovisni jedni o drugima i da trebaju jedni druge da bi postali ono što Bog želi da budu, vlč. dr. Vrabec je istaknuo: „Vjera, krštenje i Crkva ne mogu se doživjeti i dokučiti samo teoretski… Vjera i Crkva se mogu dokučiti samo kroz ljude koji su iskusili pripadnost živom tijelu Isusa Krista. Zato smo potrebni jedni drugima i zato su nam potrebni ovi naši susreti. I uz naše molitve u domovima Božjim širom ovoga našeg grada, potrebni su nam i naši susreti nakon tih molitvi u našim župnim dvorovima, župnim zgradama, zgradama crkvenih općina gdje slavimo naše zajedništvo i našega Gospodina Isusa Krista.“

Susreti ekumenske molitvene osmine u Osijeku bit će zaključeni molitvenim zajedništvom u petak, 23. siječnja u Katoličkoj laičkoj zajednici „Molitva i Riječ“ (Vodenička ulica 23a) s početkom u 19.30.