Propovijed za blagdan svetog Franje Saleškoga

24. siječnja 2026.

Čitanja: Mudr 7, 7–10.15–16; Ps 16 (15), 1–2a.5.7–8.11; Ef 3, 14–19; Iv 15, 9–17

Drage Sestre Pohoda Marijina,

braćo i sestre u Kristu,

danas slavimo blagdan sveca koji, i nakon nekoliko stoljeća, ostaje iznenađujuće aktualan, učitelj i duhovni vođa onima koji i danas traže put savršenstva, svetog Franje Saleškog.

Svetost: univerzalni poziv u svakodnevici

U prvom smo čitanju čuli: Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti. Riječ je o mudrosti koja je prosvijetlila i našega sveca, nadahnuvši mu jednu revolucionarnu istinu za njegovo vrijeme: univerzalni poziv na svetost. Ne samo redovnici, ne samo asketi u pustinji, već svaki kršćanin, u svakom životnom staležu, može i mora težiti prema svetosti.

„No kako je to moguće? Uza sve obveze koje imam? Brigu o djeci, odlasku u kupovinu, odlasku na posao … to je nemoguće! Nemam vremena za molitvu!”

Evo revolucionarnog prosvjetljenja svetog Franje Saleškog: svetost se ne sastoji u činjenju izvanrednih djela niti u mističnim zanosima, već u vršenju Božje volje, i to trenutak za trenutkom, vjerno i s ljubavlju. Ovo je srž njegovog najpoznatijeg djela, Uvod u pobožni život: svetost je svima dostupna jer se sastoji u sjedinjenju vlastite volje s onom Božjom, počevši od malih svakodnevnih stvari.

Zapanjujuća je misao kako je ovo učenje više od tri stoljeća prethodilo Drugom vatikanskom koncilu. U dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium čitamo: „…svi vjernici, bez obzira na svoje stanje ili stalež, pozvani su od Gospodina, svaki svojim putem, na onu svetost čije je savršenstvo sam nebeski Otac.” (LG 11)

Ono što se suvremenicima Franje Saleškoga moglo činiti kao odvažna ideja – da se i laici, bračni parovi, trgovci, pa čak i vojnici i političari mogu posvetiti – postalo je službeni i svečani nauk Crkve. Franjo je doista bio prorok.

Upoznati Božju volju

Možda se slažemo u tome da onaj koji savršeno ispunjava Božju volju postiže svetost, ali kako upoznati Njegovu volju?

Sveti Franjo Saleški, kao dobar učitelj, pomaže nam razlikujući dva aspekta. Govori o očitovanoj volji Božjoj: onoj koju nam Bog jasno očituje kroz zapovijedi, Evanđelje i dužnosti našega životnog staleža.

Zatim govori i o Božjoj volji naklonjenosti: odnosno o providonosnom naumu koji se očituje i u nepredviđenim životnim događajima.

Svetom Franji je jasno da Božja ljubav uvijek djeluje za naše dobro, čak i onda kada ne uspijevamo shvatiti njezin smisao, bilo da se radi o nekom tužnom događaju: bolesti, smrti voljene osobe, nesreći ili pak o radosnom događaju: neočekivanom susretu, uspjehu na poslu, možda neočekivanoj ostavštini ili tome slično.

Svetost se sastoji u tome da uvijek kažemo „da“: vjerni Božjoj volji koja nam je očitovana, kao i puni povjerenja u Njegovu dobrohotnu volju.

Paketići za nebo

Kada sam bio mladi bogoslov, učili su me da svako djelo pretvorim u čin ljubavi koji šaljem na nebo kao dar Bogu. Sve je tako postalo prilika za pripremu paketića, pažljivo upakiranog, jer darovi – a to me ovdje u Hrvatskoj učite – moraju biti dobro pripremljeni.

Jedan sat nastave u školi trebao je postati dragocjeni paketić za nebo, ručak još jedan, misa opet jedan. Također je i neslaganje s kolegom, kao i napor da ga zamolim za oproštenje, bio lijepi paketić koji je u daru sadržavao našu žrtvu, našu slabost i našu poniznost.

Sve, sve, čak i naše pogreške, treba gledati kao priliku za dar Bogu, ponuđen mu na najbolji mogući način, da nebo napunimo malim paketićima ljubavi[1].

Sjećam se da smo se naviknuli brojiti koliko paketića uspijevamo poslati u jednom danu. Naš je život postajao utrka u ljubavi, intenzivan trening svetosti, u skladu s onim što kaže sveti Pavao: Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem (Rim 12,10).

I onda smo shvatili da nam može pomoći da sve što činimo pratimo jednostavnom izjavom: za TEBE! Da bismo se podsjetili tko je Primatelj naše ljubavi: za Tebe, Isuse, ova radost; za Tebe ova bol; za Tebe uspjeh; za Tebe neuspjeh; za Tebe molitva; za Tebe posao; sve za TEBE.

Priznajem da sam, dok sam pripremao ovu propovijed i prisjećao se intenziteta života onih mladenačkih godina provedenih u sjemeništu – čiji je zaštitnik, među ostalima, bio sveti Franjo Saleški – shvatio kako moram ponovno započeti s tom jednostavnom praksom kako bih opet krenuo putem svetosti, čineći i ovaj trenutak lijepim paketom koji, zajedno, vi koji slušate i ja koji govorim, želimo poslati u nebo: Za Tebe, Isuse, i ovaj trenutak!

Ovo „za Tebe“, ponavljano što je moguće češće, u svemu, izražava i očituje naše jedinstvo s Bogom.

 Krist koji prebiva u našim srcima

I tako Krist prebiva po vjeri u srcima vašim, kao što smo čuli riječi svetog Pavla u drugom čitanju.

Svetost nije ljudsko postignuće, već Božje prebivalište. To je Krist koji živi u nama i koji nas čini sposobnima da ljubimo srcem, kao što On ljubi, da želimo umom ono što On želi i da uložimo sve svoje snage u toj težnji ka svetosti.

Franjo Saleški je duboko shvatio ovu istinu. Sva je njegova duhovnost usmjerena na Krista,  prema sjedinjenju s Kristom. Upravo u ostajanju u Njegovoj ljubavi – kao što nam govori današnje Evanđelje – postajemo sposobni živjeti volju Očevu.

Ostanite u mojoj ljubavi, kaže nam Isus. A kako se ostaje u toj ljubavi? Ako budete čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, precizira Isus.

Obdržavajući Njegove zapovijedi, osobito novu zapovijed koju nam je sam Isus dao – ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas – dopuštamo Isusu da prebiva ne samo u našim srcima, nego i među nama.

Kada Krist doista prebiva u našem srcu, sve se preobražava: naši križevi postaju lagani, svakodnevne dužnosti postaju slatke, čak i suhoće u molitvi postaju dragocjene jer se sve živi u Njemu i za Njega.

On je taj koji živi u nama i nosi naše terete: sve možemo staviti u svoj »paketić« i u njemu prinijeti čak i svoje pogreške, svoje grijehe. Da, jer upravo je njih Isus došao preuzeti i što bismo drugo trebali učiniti nego mu ih dati?

U tom svjetlu i naše ispovijedi dobivaju novo značenje: svaka ispovijed nije ništa drugo nego veliki čin ljubavi. To znači vjerovati da Krist može pretvoriti vodu naših bijeda u vino Svoje ljubavi, zahvaljujući krvi koju je za nas prolio na Kalvariji.

Mali put

Sveti Franjo Saleški ne traži herojska djela. Traži postojanost u činjenju malih svakodnevnih djela, pretvarajući ih u neprestano darivanje Bogu. Lijepa riječ, osmijeh, jedan sat predanog rada, trenutak strpljenja – sve postaje dragocjeno kada se živi i daruje s ljubavlju. Primatelj je taj koji dar čini dragocjenim!

„Činite sve iz ljubavi, ništa na silu“, pisao je svojoj duhovnoj kćeri, svetoj Ivani Franciski de Chantal, koja je, zajedno sa svetim Franjom, vaša suutemeljiteljica. Nije važna izvanjska veličina djela koja činimo, već ljubav s kojom su učinjena. To je ono što nas čini slobodnima!

U toj slobodi doživljavamo da nas Gospodin više ne naziva slugama… nego prijateljima. U tom se prijateljstvu, prema svetom Franji Saleškom, sastoji ispunjenje duhovnog života.

Ovaj je stil svetosti upisan u vašu karizmu, satkan od malih vjernosti proživljenih u bratskoj i svakodnevnoj ljubavi. Neka Bog blagoslovi vašu zajednicu novim i brojnim zvanjima! Ne brinite se za budućnost: uzajamna ljubav je ona koja privlači, a ljubav nikada ne izlazi iz mode!

Neka sveti Franjo, sa svetom Ivanom Franciskom de Chantal, zagovara za vas, kako na kraju dana ne biste nikada, i za učinjeno dobro, kao i za grijehe koji vam opterećuju savjest, zaboravile iz sveg srca reći : „Sve za Tebe!“

Djevica Marija, uvijek vjerna Božjoj volji, neka nas sve prati na ovom putu svetosti u svakodnevici, kako bi svaki trenutak bio prilika da ljubimo Boga i bližnjega.

Amen.

[1] Usp. https://www.indaco-torino.net/gens/10_56_04.htm#_ftn bilješka br. 24