Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zlatko Koren. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor BDM Kraljice Mira pod ravnanjem Ane Ivanagić i soliranjem Maje Ištvanić.

Na završnom ekumenskom molitvenom slavlju u Zagrebu, kao službeni predstavnici svojih Crkava, sudjelovali su iz Katoličke Crkve mons. Koren; iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske pravoslavne Crkve đakon o. Aleksandar Lukić; iz Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije predstavnik za ekumenizam crkvene općine sv. Zlate Meglenske Stojče Kmetski; iz Hrvatske starokatoličke Crkve predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske starokatoličke Crkve prof. dr. sc. Damir Boras; iz Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moran Rajković; iz Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj biskup Peter Szenn te iz Baptističke Crkve u Zagrebu starješina Momir Blažek.

U propovijedi mons. Koren istaknuo je kako Božja Riječ nije samo tekst koji se sluša, nego živa snaga koja okuplja, obraća i gradi Tijelo Kristovo. Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito iz Poslanice Korinćanima, postavio je snažno pitanje apostola Pavla: „Zar je Krist razdijeljen?“ te istaknuo kako svako kršćansko jedinstvo započinje ondje gdje se Krist ponovno postavi u središte, ispred svih konfesionalnih, kulturnih i povijesnih podjela. Govoreći u ekumenskom kontekstu, mons. Koren je istaknuo da jedinstvo kršćana nije plod kompromisa, nego plod obraćenja i zajedničkog slušanja Riječi Božje te da je upravo Riječ Božja najdublji i najtrajniji ekumenski temelj.

Ekumensko molitveno slavlje, koje je uslijedilo po završetku euharistijskog slavlja, oblikovano je prema posebnom redu pod naslovom „Svjetlo od Svjetla“, koji je u potpunosti bio prožet kristološkom teologijom svjetla. U središtu bogoslužnog prostora nalazila se uskrsna svijeća, znak uskrsloga Krista, koji je, prema Nicejskom vjerovanju, „Svjetlo od Svjetla“, „pravi Bog od pravoga Boga“. Kristovo svjetlo nije apstraktan simbol, nego stvarna prisutnost Boga koji u Kristu ulazi u tamu svijeta i rasvjetljuje put Crkvi. Upravo zato svjetlo u ovom slavlju nije bilo shvaćeno kao ukras ili metafora, nego kao teološki govor: Crkve ne proizvode vlastito svjetlo, nego ga primaju od Krista.

Tema ovogodišnje Molitvene osmine, prožeta iskustvom armenskih kršćana, podsjetila je čitav kršćanski svijet da Kristovo svjetlo ne može ugasiti tama povijesnih stradanja, nego upravo u tami Svjetlo pokazuje svoju snagu. U tom je svjetlu i zagrebačko obilježavanje Osmine bilo svjedočanstvo nade da jedinstvo kršćana nije ljudska utopija, nego Božji dar koji je već prisutan u Kristu i koji se, kroz molitvu i obraćenje, sve jasnije očituje u životu Crkava.

Oko uskrsne svijeće bilo je postavljeno sedam manjih uljanica koje su predstavljale kršćanske Crkve okupljene na slavlju. Taj raspored izražavao je temeljnu poruku ovogodišnje Molitvene osmine: Crkva je jedno tijelo upravo zato što ima jedno središte, a to središte je uskrsli Krist. Tijekom slavlja predstavnici pojedinih Crkava pristupali su uskrsnoj svijeći i od nje palili svijeću svoje Crkve. Taj čin, duboko ukorijenjen u drevnu kršćansku liturgijsku simboliku, simbolizira da svaka kršćanska zajednica živi od Kristova svjetla, premda ga prima i svjedoči u različitim povijesnim, kulturnim i liturgijskim oblicima.

Dijelovi slavlja, koje je pratilo postupno paljenje svih uljanica, bili su oblikovani tako da svaka kršćanska Crkva sebe predstavi kroz određeni dio ekumenskog slavlja: kroz ektenijske zazive, Gospodnju molitvu, naviještaj Riječi Božje, propovijed, molitve iz armenske tradicije, psalme, Vjerovanje i završni blagoslov.

U ektenijskim zazivima, u duhu pravoslavne tradicije, o. Lukić i gosp. Kmetski su predvodili upućivanje usrdnih molitvi Bogu za mir, jedinstvo i sve potrebe kršćana.

Mons. Koren i dr. sc. Jelica Marković, članica Povjerenstva, u predstavljanju i molitvi prije čitanja Riječi Božje, molili su da Trojedini Bog primi kao ugodnu ovu zajedničku molitvu te da sve rasvijetli svojim Svjetlom.

Svećenik Moran Rajković iz Evangeličke Crkve istaknuo je značenje Svetoga pisma u životu evangeličkih kršćana i Reformaciji općenito te je potaknuo vjernike na pažljivo slušanje onoga što Bog progovara svakome po svojoj Riječi. Potom je gosp. Marko Grčević, član Povjerenstva, navijestio je čitanje iz Poslanice Efežanima (4, 1-13), a svećenik Rajković navijestio je Evanđelje po Ivanu (12, 31-36).

Uslijedila je propovijed u kojoj je biskup Szenn iz Reformirane kršćanske kalvinske Crkve, potaknuo sve vjernike da jedni u drugima prepoznaju lice Kristovo te da kršćani rastu u bratskoj slozi i ljubavi.

Prof. dr. sc. Damir Boras iz Hrvatske starokatoličke Crkve, nakon propovijedi, predstavio je starokatoličku tradiciju i predmolio molitvu sv. Grgura Narečkog, armenskog svetca.

Starješina Momir Blažek iz Baptističke Crkve predstavio je vjernicima baptističku tradiciju te je predvodio molitvu Psalma 97 na način recitiranja po kiticama, a okupljeni narod odgovarao je ponavljajući antifonu.

Nakon što su svi predstavnici kršćanskih Crkvi predstavili vlastitu kršćansku tradiciju, uslijedio je središnji čin, ekumenska gesta, molitvenog slavlja: svaki predstavnik uzeo je uljanicu te su pošli među narod kako bi svi vjernici upalili svoje svijeće. Pritom se pjevalo „Dođi Duše Presveti“. Tajnik Povjerenstva dr. sc. o. Ivan Pleše okadio je uskrsnu svijeću te sve okupljene. Svoj vrhunac ova ekumenska gesta svjetla doživjela je u zajedničkom recitiranju Nicejsko-carigradskog vjerovanja svih okupljenih s upaljenim svijećama koje je uslijedilo po završetku pjesme.

Na završetku ekumenskog molitvenog slavlja mons. Koren istaknuo je da Molitvena osmina ne završava ovim bogoslužjem, nego se nastavlja u svakodnevnom životu vjernika i Crkava.

Hod crkvama Grada Zagreba i zagrebačkog područja počeo je u utorak 20. siječnja molitvenim slavljem u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, u prostoru Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. U srijedu 21. siječnja vjernici su se okupili u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Zagrebu, gdje je molitva za jedinstvo bila uronjena u kontekst hodočasničke pobožnosti i povjerenja u zagovor zaštitnika Crkve, sv. Josipa. U četvrtak 22. siječnja molitveno slavlje održano je u Makedonskoj Pravoslavnoj Crkvi – Ohridskoj arhiepiskopiji u Zagrebu. U petak 23. siječnja domaćin molitve bila je Baptistička Crkva u Zagrebu. U subotu 24. siječnja zajedničko molitveno slavlje održano je u prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve na Jarunu, gdje su vjernici Reformirane Crkve bili domaćini zajedno s Evangeličkom Crkvom. Na posljednji dan Molitvene osmine, 25. siječnja, ekumensko molitveno slavlje održano je na dva mjesta: u Zagrebu, gdje je domaćin bio vlč. Marijan Ožegović, te u Karlovcu gdje je domaćin bio mons. Antun Sente ml. Ovogodišnji završetak Molitvene osmine podudario se s Nedjeljom Božje Riječi.