Tom proslavom ujedno je i započela Godina priprave za jubilej 250. obljetnice osnutka Križevačke eparhije koji će se slaviti 2027. godine. Svečanu arhijerejsku liturgiju je predvodio vladika Petro Loza, grkokatolički biskup Sokaljsko-žovkivski iz Ukrajine, zajedno s vladikom Milanom Stipićem, biskupom križevačkim, vladikom Nikolom Kekićem, biskupom križevačkim u miru, mons. Vjekoslavom Huzjakom, biskupom bjelovarsko-križevačkim, mons. Božom Radošom, biskupom varaždinskim, a liturgiji je s trona nazočio i nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Koncelebrirali su brojni grkokatolički i rimokatolički svećenici i đakoni, a liturgijsko pjevanje je predvodio Zbor križevačke katedrale pod ravnanjem Martina Pleše.

U homiliji je vladika Petro Loza između ostaloga rekao: ”Crkva danas spominje Trojicu Svetitelja — ne jednoga, ne „najprikladnijega“ i ne onoga s kojim se najlakše složiti, nego trojicu različitih. Bazilije — strog i zahtjevan, onaj koji nije snižavao ljestvicu ni sebi ni drugima; Grgur — dubok i šutljiv, čovjek unutarnje borbe i iskrenosti pred Bogom i samim sobom; Ivan — živ i oštar, izravan u riječi, ponekad do kraja tvrd, pa stoga i nezgodan. Nisu bili isti, nisu imali isti temperament, nisu govorili istim stilskim jezikom i, govoreći ljudski, vjerojatno ne bi bili laki sugovornici jedni drugima. Pa ipak, Crkva ih je postavila zajedno ne zato što su se dogovorili i ne zato što su naučili ne primjećivati razlike, nego zato što je njihovo jedinstvo bilo dublje od njihove različitosti. Upravo tu logiku danas preuzima apostol Pavao kada kaže: „Sjećajte se svojih pastira… nasljedujte njihovu vjeru.“ On ne govori o stilu i ne traži oponašanje intonacije. Ne poziva da budemo izvana slični. Jer vjera nije forma ni manira. Vjera je smjer u kojem je okrenut život” istaknuo je vladika Loza.

”Trojica svetitelja nisu stvorili sustave i nisu ostavili gotove sheme. Ostavili su živu predaju — takvu u kojoj različiti karakteri ne razaraju jedinstvo, različiti darovi se ne natječu međusobno, a različiti glasovi ne pokušavaju nadglasati jedni druge. Jer u središtu te predaje nisu oni. U središtu je Krist. I upravo zato se Trojica svetitelja mogu postaviti jedni uz druge — ne zato što su bili tolerantni i ne zato što su šutjeli o razlikama. Njih ne povezuje vrijeme ni karakter. Povezuje ih to što nitko od njih nije bio središte. Središte je bio Krist. I zato njihova različitost nije postala rascjep, nego bogatstvo. Ali ono što je bilo moguće u Crkvi pokazuje se kao najteže za svijet. Jer i svijet govori o svjetlu — ali ne o istini. Govori o jedinstvu — ali bez središta. O miru — ali bez Boga. Zato je svjetlo dopušteno sve dok ne pokazuje smjer, dok ne vodi, dok ne razotkriva tamu samom činjenicom svoga postojanja.

Zato Krist nije rekao: „Vi ste kompromis.“ Niti je rekao: „Vi ste dogovor svijeta.“ Rekao je: „Vi ste svjetlo svijeta.“ Jer se svjetlo ne usuglašava. Ili ga prihvaćaju, ili ga pokušavaju ugasiti. I ovdje više nema zajedničkih formula ni općih riječi. Ovdje ostaje samo jedno pitanje koje se ne može prenijeti na drugoga: jesam li ja doista u Kristu? Neka svatko od nas danas u sebi pronađe hrabrost da ne bježi od toga pitanja. Neka dopusti Kristu da bude središte, a ne samo tema vjere. I neka naše svjetlo, tako različito po obliku, ali jedno po smjeru — ne gasne, nego vodi druge u tami ovoga svijeta” rekao je biskup Petro.

Na kraju liturgije uručena je posebna zahvalnica nadbiskupu Lingui, apostolskom nunciju na odlasku, za podršku i očinsku brigu prema Križevačkoj eparhiji. Nuncij Lingua se zahvalio i istakao kako je rado dolazio u križevačku katedralu na liturgijska slavlja, zaželio Križevačkoj eparhiji rast u ljubavi i vjernosti Kristu i svojoj obrednoj tradiciji te sve blagoslovio, na što su mu svi nazočni otpjevali ”Mnogaja ljeta”. Također su uručena priznanja dvojici grkokatoličkih vjernika iz Bosansko-hercegovačkog vikarijata Križevačke eparhije za višegodišnje zalaganje za Crkvu u njihovim župama.

Poslije liturgije vladika Milan Stipić je blagoslovio novopostavljeni kip svetoga arkanđela Mihaela u dvorištu katedrale za čije postavljanje su osobito zaslužni članovi Udruge ”Marijini ratnici” iz Splita i koji je postavljen u spomen na 1100 godina Hrvatskoga kraljevstva, a čiji su članovi također bili nazočni.