Dr. Ivan Protulipac ubio je toga dana prije 80 godina na ulici u Trstu izaslanik tadašnje komunističke OZNE.

U propovijedi predvoditelj misnoga slavlja o. Božidar Nagy, najprije je ukratko iznio njegove osnovne biografske podatke. Dr. Ivan Protulipac rođen je u Hrnetiću kraj Karlovca 1899., završio je studij prava na zagrebačkom Sveučilištu i nakon postignutog doktorata i pripravničke službe od 1927. radio kao odvjetnik u Zagrebu. Još kao student 1920. uključio se u rad katoličkih organizacija, a već 1923. postao je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza. Nakon što ga je 1929. ukinula beogradska „šestosiječanjska diktatura“ osnovao je 1930. zajedno sa suradnicima Križarsku organizaciju koju je kao predsjednik vodio do 1938. kada ga je nadbiskup Alojzije Stepinac imenovao predsjednikom Katoličke akcije. Tijekom rata vršio je svoju odvjetničku službu, a da se nije angažirao ni u političkom ni u vojnom djelovanju.

Punih petnaest godina stajao je na čelu katoličkih organizacija. U njihovo je djelovanje uložio sav svoj idealizam, slobodno vrijeme i ne male materijalne žrtve. Radio je neumorno obilazeći sela i gradove, održao je na stotine predavanja i govora. Objavio je brojne članke, a posebno mu je za povijest vrijedna knjiga Hrvatsko Orlovstvo (1926.). Poput tisuća Hrvata 1945. godine iz sigurnosnih razloga napustio je domovinu i prešao u Italiju i doputovao je sve do Rima gdje je bio potpuno na sigurnom. O. Nagy je posebno istaknuo jednu do sada nepoznatu činjenicu koja baca novo svjetlo i još više otkriva duhovnu veličinu ovoga velikog hrvatskog vjernika i domoljuba. Boraveći u Rimu u izbjeglištvu saznao je za brojne hrvatske izbjeglice koji su bježali spašavajući svoje živote pred komunističkim progoniteljima. Vratio se natrag iz Rima u Trst da bi pomagao hrvatskim prognanicima i izbjeglicama u snalaženju i u teškim danima izbjeglištva. Osim u materijalnim potrebama brinuo sa za njih u pastoralnom smislu pa je organizirao mise na hrvatskom jeziku uz pomoć jednog hrvatskog svećenika.

Ubijen je u Trstu kao prva hrvatska žrtva komunističkih zločina u emigraciji. S demokratskim promjenama 1993., njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Zagreb i pokopani na Mirogoju. O. Nagy istaknuo je da je dr. Protulipac završio život i poginuo kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i tom svojom mučeničkom smrću okrunio je svoj život koji je i do tada bio ispunjen velikim djelima za odgoj hrvatske katoličke mladeži. Dodao je da je ostavio uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.

U Molitvi vjernika jedan zaziv bio je da se i za dr. Ivana Protulipca pokrene postupak za beatifikaciju jer je svojim djelima, a posebice svojom mučeničkom žrtvom ljubavi prema svome narodu to i zaslužio.

Na misi je sudjelovao i mladi diplomirani povjesničar Mihovil Vučković koji je 8. rujna protekle godine obranio diplomski rad o dr. Ivanu Protulipcu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Nakon mise predstavio je svoj diplomski rad koji je prvi rad posvećen tom hrvatskom vjerniku laiku i rodoljubu. Vučković je istaknuo da se društveni i kulturni svjetonazor dr. Protulipca može sažeti u nekoliko ključnih teza koje je on živio i promicao: Bog i moralni zakon jesu iznad svega – bez njih nema zdravog društva; mladima pripada budućnost, ali ih valja odgojiti u krjeposti i identitetu; narod koji drži do sebe čuva svoju vjeru i traži pravdu za svakog čovjeka; vlast treba služiti općem dobru i pravednosti, inače gubi legitimitet.