Misu je predslavio požeški biskup Ivo Martinović uz koncelebraciju 20-ak svećenika među kojima su bili župnik u Donjoj Tramošnici fra Joso Oršolić te doborski dekan i župnik u Odžaku preč. Ilija Orkić.

Biskup Martinović je u homiliji najprije povezao svetopisamska čitanja s likom sv. Blaža čiji se blagdan slavi 3. veljače, i sluge Božjega fra Lovre Milanovića istaknuvši kako je vjera ta koja pobjeđuje smrt i strah. Promišljajući o misnim čitanjima u kojima Isus poziva da se vjeruje, posvijestio je kako je Isusovo „samo vjeruj“, usprkos vijestima o smrti ili teškoj bolesti, ključan za razumijevanje sv. Blaža i fra Lovre Milanovića.

Spomenuvši mučeništvo kao trajni putokaz istaknuo je kako je fra Lovro kao mlad svećenik od 30 godina položio život za Krista i postavio pitanje zašto narod njega i sv. Blaža i nakon toliko stoljeća i dalje časte. Prema biskupu odgovor leži u tome što njihova vjera ne prestaje njihovom smrću, nego ostaje trajni uzor koji usmjerava na Boga.

Nadalje je spomenuo dva oblika mučeništva: krvno i svakodnevno te je citirao papu Franju objasnivši kako uz „krvno“ mučeništvo, kakvo su imali fra Lovro i sv. Blaž, postoji i ono svakodnevno. Protumačio je kako je to žrtva običnih vjernika – roditelja, supružnika, mladih – koji svakog dana ustraju u vjeri unatoč nerazumijevanju, ismijavanju ili poniženju okoline.

Mons. Martinović nadalje je rekao da fra Lovro svojim mučeništvom svjedoči kako Bog ima svoje dostojanstvo, veličinu i svetost koje se najviše očituje u tajni presvete euharistije, od koje su živjeli mučenici, a od koje treba živjeti i svaki vjernik danas.

Zaključno se u propovijedi poziva vjernike da po zagovoru dvojice mučenika mole za snagu i obnovu vlastite krhke vjere, kako bi u današnjem izazovnom vremenu bili sposobni svjedočiti za Boga do kraja, baš poput onih koji su sve predali Njemu i ostvarili vječnost.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor „Mirjam“ iz Tolise.

Misno slavlje u trodnevnici su predvodili fra Ivan Nujić i fra Zdenko Frljić, a pjevao je zbor „Tres Montes“.

Fra Lovro Milanović rođen je 1777. Bio je župnik u Tramošnici, a mučki je ubijen 3. veljače 1807. u 29. godini života kad se uputio pomoći ispovijedati puk svome stricu fra Frani Milanoviću, župniku u Dubravama. Ubio ga je, prema predaji, Mujo Arnaut jer mu se fra Lovro nije poklonio kad su se mimoilazili. Fra Lovro to nije učinio jer je u rukama nekom bolesniku nosio pričest. Bez obzira što ga Crkva još nije službeno proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti ne jenjava već više od 200 godina. Na njegov grob u Turiću, odmah poslije pogibije do naših dana, s vjerom i pouzdanjem dolaze brojni vjernici ne samo iz Bosanske Posavine nego i iz Slavonije i Srijema. Na grob mu dolaze i pripadnici drugih religija. Na mjestu fra Lovrine pogibije 2007. dovršena je spomen kapelica kao zavjetni dar obitelji Nike Grgića iz Gornjeg Liporašća.

Sljedeće godine obilježava se 220. obljetnica od smrti tog sluge Božjega, a prema riječima župnika, duhovne pripreme su već započele kad se posebice molilo za osobne nakane, mir u svijetu te oslobođenje od kuge, gladi i rata.