U propovijedi fra Josip je istaknuo važnost zapovijedi kojima nije svrha zabrana, nego kvaliteta života kako s Bogom, tako i s ljudima. „Krist svojim ‘a ja vam kažem’ ne dokida postojeće Zakone i propise, nego im daje novu dimenziju postavljajući sebe kao puninu Zakona i ispunjenje navještaja Proroka. Time Krist sebe postavlja kao jedni Zakon koji i po kojemu treba živjeti. (…) Čovjek smisao života postiže u konačnom sjedinjenju s Bogom; on je čovjekov cilj; a kuša ga se već na zemlji u pobožnom i plemenitom životu vršeći Božji zakon ljubavi koji tzv. zabranom ‘nemoj’ postaje spasonosan jer daje puninu i otvara punoj slobodi izbora za dobro, za čovjeka, za Boga.”

Povezujući blagdan pronalaska jezika sv. Ante s nedjeljnim liturgijskim čitanjima fra Josip je protumačio kako „jezik kao osjetilo okusa daje raspoznati različite okuse i za svaki znamo što je i kakav je; jednostavno razlikujemo slatko i slano, gorko i kiselo; stvaramo ukuse na temelju okusa. Na isti način i savjest nam daje kušati i razlikovati dobro i zlo i prihvatiti ono što nam služi za naše dobro.“

„Neka nam blagdan jezika sv. Ante pomogne shvatiti ljepotu osjetljivosti za druge: da više blagoslivljamo, a manje proklinjemo; da više poštujemo ime Božje, a manje ga i uopće izgovaramo i psujemo; da svojim jezikom više donosimo lijepe vijesti, a manje ogovaramo i klevećemo; da se istinski zalažemo za pravdu i pravednost, za istinu i međusobno prihvaćanje… onako kako je činio sv. Ante”, poručio je propovjednik.

Poslije popričesne molitve uslijedila je procesija s relikvijama sv. Ante Padovanskoga po Trgu Nikole Tomasea i samostanskom dvorištu uz molitvene zazive po zagovoru sv. Ante, blagoslov  i mogućnost štovanja relikvija.

Dana 8. travnja 1263. (prva rekognicija, lat. recognitio, hrv. razgledavanje, ispitivanje), pronašavši neraspadnut svečev jezik sv. Bonaventura izustio je poznati hvalospjev jeziku: „O jeziče blagoslovljeni, koji su uvijek blagoslovljao Gospodina, i druge si blagoslivljati učio; sad je očito kakve te zasluge uzvisiše pred Bogom.“ Druga rekognicija Svečeva tijela dogodila se  1310. povodom prijenosa u kapelu gdje se danas nalazi.

Blagdan prijenosa svečeva tijela, pučki Festa della Lingua (blagdan jezika) i zimski sv. Ante, ne slavi se u travnju, nego 15. veljače ili u najbližu nedjelju, a to pak u spomen na još jednu rekogniciju tijela sv. Ante, iz 1350., povodom posjeta kardinala Guida de Bolougne, čudesno ozdravljenoga svečevim zagovorom, koji je bazilici poklonio svečani relikvijar u kojemu se čuva neraspadnuta svečeva čeljust.

Četvrta rekognicija tijela dogodila se 6. siječnja 1981. povodom 750. obljetnice smrti sv. Ante. Komisije imenovane od Svete Stolice s pažnjom su otvorile grob i pronašle drveni kovčeg, zamotan u skupocjeno platno, u kojemu su se nalazili: svečevo tijelo (kostur), redovničko odijelo (habit), „massa corporis“ (pepeo) i Svečeve glasnice. Od ožujka 1981. vjernicima je moguće vidjeti habit i relikvije glasnica u kapeli relikvija u bazilici. Povodom obnove kapele i groba sv. Ante, tijekom veljače 2010. bilo je moguće vidjeti i štovati Svečeve relikvije.

Pobožnost 13 utoraka pred blagdan sv. Ante počinje 17. ožujka, izvijestio je Samostan sv. Frane u Šibeniku.