Preporučio je sveobuhvatan pristup jer se zdravlje gradi integriranjem svih društvenih dimenzija i prakticiranjem općega dobra, „kako se ne bi zanemarilo pod pritiskom posebnih, individualnih i nacionalnih interesa“.

Zaštita života i zdravlja ugroženih ulaganjem golemih gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih resursa u proizvodnju oružja i drugih ratnih sredstava bila je snažna osuda pape Lava XIV. u govoru održanom na engleskom jeziku, upućenom sudionicima plenarnog zasjedanja Papinske akademije za život koje je primio u audijenciju. Tema zasjedanja glasi: „Zdravstvena skrb za sve – održivost i jednakost“. Papa je govorio o golemim nejednakostima u pristupu javnoj zdravstvenoj skrbi i prevenciji u svijetu razdiranom sukobima te o čimbenicima koji utječu na očekivani životni vijek ljudi.

„Nažalost, danas ne možemo zanemariti ratove koji pogađaju i civilne strukture, uključujući bolnice, i koji su najapsurdniji napad koji sâm čovjek usmjerava protiv života i javnoga zdravlja“.

„Često se kaže da su život i zdravlje jednako temeljne vrijednosti za sve“, istaknuo je Papa, „ali takva je izjava licemjerna ako istodobno zanemarimo strukturne uzroke i operativne odluke koje određuju nejednakosti“.

Unatoč deklaracijama i proklamacijama, u stvarnosti se svi životi ne poštuju jednako, a zdravlje se ne štiti niti promiče za sve na isti način.

Podsjećajući na riječi pape Franje o zdravlju kao univerzalnom pravu, prema kojem pristup zdravstvenim uslugama ne može biti povlastica, Papa se osvrnuo na povezanost između zdravlja svih i svake pojedine osobe. Tu je vezu istaknula pandemija bolesti COVID-19, koja je jasno pokazala kako su reciprocitet i međuovisnost temelj našega zdravlja i samoga života.

Ta međuovisnost zahtijeva dijalog među različitim područjima spoznaje, poput politike i etike, te uključuje prepoznavanje političkih, društvenih i tehnoloških djelovanja koja se odnose na obitelj, rad, okoliš i društvo u cjelini. Stoga je Papa potaknuo sve na odgovornost kako bi zdravlje promatrali kao skup čimbenika s kojima se valja suočiti u njihovoj slojevitosti.

„Želio bih ponoviti da se ne trebamo usredotočiti na neposrednu dobit, nego na ono što je najbolje za sve, znajući biti strpljivi, velikodušni i solidarni, stvarajući veze i gradeći mostove, kako bismo radili umreženo, optimizirali resurse te omogućili da se svi osjećaju dionicima i korisnicima zajedničkoga rada“.

Papa je također istaknuo važnost prevencije, uvijek iz šire perspektive, jer situacije u kojima žive zajednice, a koje su rezultat društvenih i ekoloških politika, utječu na zdravlje i život ljudi.

„Kada ispitujemo očekivani životni vijek – i život u zdravlju – u različitim zemljama i različitim društvenim skupinama, otkrivamo goleme nejednakosti. One ovise o varijablama kao što su, primjerice, razina prihoda, obrazovne kvalifikacije i mjesto stanovanja (čak i unutar istoga grada)“.

U tom je kontekstu pojam „Jedinstveno zdravlje“ (One Health), koji Svjetska zdravstvena organizacija promiče kao multidisciplinarni, integrirani i globalni pristup, istaknut kao put kojim valja ići radi uravnoteženoga razvoja. On pokazuje kako je ljudski život neodrživ bez drugih stvorenja. Taj je pristup, napomenuo je papa Lav XIV., u skladu s globalnom bioetikom, područjem interesa Papinske akademije za život.

Što se tiče javnoga djelovanja, dodao je, „Jedinstveno zdravlje“ zahtijeva integraciju zdravstvene dimenzije u sve politike – promet, stanovanje, poljoprivredu, zapošljavanje, obrazovanje i drugo – u svijesti da se zdravlje gradi na sjecištu svih dimenzija društvenoga života.

„Stoga moramo ojačati svoje razumijevanje i praksu općega dobra kako ono ne bi bilo zanemareno pod pritiskom posebnih, individualnih i nacionalnih interesa“.

„Opće dobro“ izraz je koji priziva blizinu među ljudima i time mogućnost povezivanja učinkovitosti, solidarnosti i pravednosti kroz demokratsku kulturu koja podupire sudjelovanje. Potrebno je, objasnio je Papa, ponovno uspostaviti vezu s temeljnim stavom skrbi kao potpore i blizine drugima, jer svi smo ranjivi.

Samo ćemo na taj način moći razviti učinkovitije i održivije zdravstvene sustave sposobne zadovoljiti zdravstvene potrebe u svijetu ograničenih resursa te vratiti povjerenje u medicinu i zdravstvene djelatnike, unatoč dezinformacijama i skepticizmu prema znanosti.

Na kraju je papa Lav XIV. potaknuo na jačanje međunarodnih i multilateralnih odnosa radi suradnje i koordinacije nadnacionalnih organizacija koje se zauzimaju za zaštitu i promicanje zdravlja te je prisutnima poželio da svjedoče „stil Boga“ koji brine o svakom svojem djetetu.