Nakon kratke molitve u benediktinskoj crkvi sv. Anselma, Papa je, u pratnji kardinala, biskupa i članova redovničkih zajednica, krenuo u procesiji do obližnje bazilike sv. Sabine, uz svečano pjevanje Litanija svih svetih. Tijekom mise u toj povijesnoj crkvi, Papa je podijelio pepeo: simbol koji podsjeća na prolaznost svih zemaljskih stvari.

Papa je u propovijedi istaknuo da je korizma, čak i danas, snažno vrijeme zajedništva. „Znamo da je sve teže okupiti ljude i percipirati sebe kao narod, ne na nacionalistički i agresivan način, već u zajednici u kojoj svatko pronalazi svoje mjesto“, primijetio je.

Govoreći o grijesima, protumačio je da su oni zla koja ne dolaze od navodnih neprijatelja, „već muče naša srca i postoje u nama“, pozvavši na hrabro prihvaćanje odgovornosti za njih. „Uistinu, Crkva postoji kao zajednica svjedoka koji prepoznaju svoje grijehe“, istaknuo je.

Dodao je da je grijeh osoban, „ali se oblikuje u stvarnom i virtualnom okruženju, u stavovima koje koristimo da bismo utjecali jedini na druge, a često i unutar stvarnih ekonomskih, kulturnih, političkih, pa čak i vjerskih ‘struktura grijeha’“. Pojasnio je da „Sveto pismo uči da suprotstavljanje idolopoklonstvu štovanjem živoga Boga znači usuditi se biti slobodan i ponovno otkriti slobodu kroz egzodus, putovanje, gdje više nismo paralizirani, ukočeni ili sigurni u svojim položajima, već okupljeni da se krećemo i mijenjamo“. Kako se rijetko pronalaze odrasli koji se pokaju – pojedinci i institucije koji priznaju da su pogriješili, primijetio je.

Razmišljajući o pokajanju, Papa je istaknuo kako nije slučajnost da su, čak i u sekulariziranim kontekstima, mnogi mladi, više nego u prošlosti, otvoreni pozivu Čiste srijede te da upravo oni jasno razumiju da je moguće živjeti pravednim načinom života i da treba postojati odgovornost za nepravde u Crkvi i u svijetu.

U pepelu na našim glavama, rekao je Papa, možemo osjetiti teret gorućeg svijeta, čitavih gradova uništenih ratom: pepeo međunarodnog prava i pravde među narodima, pepeo cijelih ekosustava i sklada među ljudima, pepeo kritičkog mišljenja i drevne lokalne mudrosti, pepeo onog osjećaja svetosti koji prebiva u svakom stvorenju.

„’Gdje je njihov Bog?’, pitaju se narodi. To je ono što od nas traži povijest, a još više naša savjest: da smrt nazovemo njezinim imenom, da nosimo njezine znakove, ali da istovremeno svjedočimo uskrsnuću. Ispovijedanje grijeha radi obraćenja već je znak i svjedočanstvo uskrsnuća: to znači ne ostati u pepelu, već ustati i ponovno se izgraditi“, poručio je Papa.

Nakon propovijedi, uslijedio je obred pepeljenja.

Papa Lav XIV. počeo je svoj prvi korizmeni program uoči Uskrsa tradicionalnom liturgijom na brdu Aventinu. Korizmena duhovna obnova za Papu i najviše dužnosnike Rimske kurije održava se od 22. do 27. veljače. Njegov prethodnik, papa Franjo, premjestio je dane duhovne obnove na lokaciju izvan Vatikana u Aricciu, jugoistočno od Rima. Sada se ponovno održavaju u Pavlinskoj kapeli Apostolske palače.