“Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6,68).

1 Predragi mladići i djevojke grada Rima, izabrao sam ovu evanđeosku rečenicu kao temu jedanaestog Svjetskog dana mladih. To su riječi apostola Petra nakon što je Gospodin Isus izrekao govor teško shvatljiv, sablažnjiv. Rekao je: “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6,54). To znači da se Isus predstavlja svijetu kao prava hrana koja jedina može utažiti čovjekovu glad. On je Riječ tijelom postala koja se prikazuje kao hrana u sakramentu Euharistije i kao žrtva na križu, kako bi se svijet po njoj spasio i primio puninu života.
Ako je Isusova sudbina dati se kao meso za hranu, učenici naziru da će to biti i njihova sudbina i boje se. Slijediti Isusa znači sučeliti se s pozivom na patnju i smrt. Učenici se sablažnjavaju na pomisao da se Učitelj mora dati za “hranu”. Isus, tada, vidjevši da se mnogi zbog toga udaljuju, upita Dvanaestoricu: “Da možda i vi ne kanite otići?” (Iv 6,67).
Ali Petar odgovara za sve: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68). Te Petrove riječi sadrže u sebi hod. Njegov hod traženja. Ne mogu se izgovoriti ako se ne vjeruje i ako se dugo ne hoda da se traži, nađe i upozna Gospodina.

2. Danas, u ovom svečanom susretu, vi ste pjesmom, plesom, svjedočenjem, obnovili glavne postaje svakoga hoda traženja Boga. Slušali ste iz riječi svjedočanstva kako je čovjek u neprestanom traženju Boga. I kako je Bog prisutan u povijesti svakoga muškarca i svake žene, ide mu ususret, prvi ga traži i odgovora potpuno i odlučno na njegovu najdublju želju a ta je biti ljubljen.
Draga mladeži, iz svog svećeničkog iskustva dobro znam da vi doista tražite ljubav. Svi traže ljubav, lijepu ljubav. I kada se u ljudskoj ljubavi podlegne slabosti, ipak se i dalje traži lijepa i čista ljubav. Konačno, vi dobro znate da vam takvu ljubav ne može nitko udijeliti osim Boga. Zbog toga ste raspoloženi slijediti Krista bez obzira na žrtve.
Vi tražite Krista jer on zna “što je u čovjeku” (Iv 2,25), osobito u mladom čovjeku, i zna dati prave odgovore na vaša pitanja. Draga mladeži, Krist je onaj koji je “tražen”, “koji želi da ga se nađe”. Onaj koji vam može dati pravu radost. Radost koja se ne umanjuje, jer je određena da se nastavi u punini života, poslije smrti.
Čovjek je, stoga, tražitelj Boga, i od Boga tražen. U Evanđelju smo iz Isusovih usta čuli ovu istinu: “Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca” (Iv 6,65). Ipak, u svom traženju čovjeka Bog nikada ne prisiljava. Ima veliko poštovanje prema nama, stvorenima na njegovu sliku. Ostavlja nam slobodu prihvatiti njegove ponude. I nas pita: “Da možda i vi ne kanite otići?” (Iv 6,67).

3. Ali kome može čovjek otići? Kome možete otići, vi mladi, u traženju sreće, radosti, ljepote, poštenja, čistoće, jednom riječi: u traženju ljubavi? Znamo dobro: mnogi mladi sve to traže slijedeći lažne učitelje života. Kako su istinite danas riječi iz Druge poslanice Timoteju: “Jer doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnositi nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati” (2 Tim 4,3-4).
Mislim na novac, uspjeh, karijeru, neobuzdani seks i pod svaku cijenu, na drogu, na vjerovanje da se sve u životu događa ovdje i sada i da se život troši za izravno udovoljavanje onome što se želi danas, ne vodeći računa da postoji i vječna budućnost. Mislim također na traženje sigurnosti, lažnog samoostvarivanja i sreće u sektama, magiji ili na drugim religijskim stazama koje navode čovjeka da se povuče u sebe umjesto da se otvori Bogu.
Zapravo se u takvim prilikama ostaje nezadovoljan, nesposoban radovati se, jer ako se ne na?e Boga, nema odgovora na najistinskije i najdublje želje ljudskoga srca i život postaje pun kompromisa i nutarnjih napetosti.

4. “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68). To je odgovor. Odgovor Petra, prvog od apostola, onoga kome je Krist povjerio svoju Crkvu. To je odgovor Crkve i stoga i svih vas, rimska mladeži, koji ste po krštenju članovi Crkve.
To je odgovor koji mora postati sve svjesniji u svakome od vas, da postanete njezini glasnici svojim vršnjacima koji, premda su daleko od vjere, traže život i stoga traže Boga a da to ne znaju. Upravo zato što je to odgovor života, ne smijemo se zadovoljiti da ga izgovaramo sami: moramo nastojati da i drugi budu njegovi sudionici, spremni obrazložiti nadu koja je u nama (usp. 1 Pt ,15).

5. Naviještati svima Isusa, jedini potpuni zadovoljavajući odgovor za čovjekova očekivanja: evo zadaće na koju nas potiče približavanje dvijetisućite godine, godine sasvim izvanredne milosti. Moramo stići pripravljeni na susret s Dvijetisućitom. Jubilej obnavlja radost zbog zapanjujućeg događaja koji se dogodio prije dvije tisuće godina, kada je Bog postao čovjekom i postao Bog s nama, naš prijatelj i suputnik. Uskrsli Krist i dalje je s nama; ide ususret našoj želji za spasenjem i otkupljenjem.
Vi, mladi iz župa, udruga, pokreta, kršćanskih skupina, zauzmite se za produbljivanje otajstva njegove osobe. Pitajte se tko je Isus za vas, što želi od vas, što vi tražite i nalazite u njemu. I dok se trajno obraćate njemu, predložite ga onim prijateljima kojima ga, možda, nitko nije navijestio, ili koji su ga upoznali pa ga onda napustili.

6. Ali, kako to učiniti? Vaša prva zadaća odnosi se na vaš kršćanski odgoj: postići živu svijest o Isusu, iskustveno ga doživjeti u vjeri po molitvi, slušanju njegove riječi, katehezi o temeljima Vjerovanja, služenju braći u potrebi. Sa svima započnite iskreni dijalog, dijeleći brige, probleme i radosti koji su zajednički svim mladima. Pokažite im – više životom negoli riječima – veličinu dara Božjega koji ste primili i koji je preobrazio vaš život.
S njima, zatim, učite praviti životne nacrte nadahnute Evanđeljem. Isus, doista, ulazi u svaki život i u svačije zvanje; zahtijeva odgovarajuća ponašanja u iskustvu ljudske ljubavi, u školi, na sveučilištu, na poslu, u dobrovoljnoj službi, u športu i u svakoj drugoj sredini svakidašnjeg života. Daje smisao radosti i boli, zdravlju i bolesti, siromaštvu i bogatstvu, življenju i umiranju.
Zbog toga postanite suputnici svakome mladome koji živi u Rimu, sačuvavši uvijek svijest da samo Kristova istina može odgovoriti na čovjekove želje, spasiti ga, priopćiti mu život vječni.

7. Dragi mladići i djevojke grada Rima, budite apostoli “mladoga Rima”. Da si svaki mladia, nakon što vas je susreo, postavi pitanje: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68). Ovaj grad ima kršćanske korijene. Ne dopustite da vaš Rim, Rim Dvijetisućite, bude manje kršćanski od onoga iz stoljeća koja su prethodila početku trećeg tisućljeća. Naviještajte svojim vršnjacima Isusovo Evanđelje, riječ uvijek novu i mladu koja neprestano obnavlja i pomlađuje čovječanstvo. Upotrijebite za to svako sredstvo i priliku. Svjedočite vjeru tamo gdje su mladi poput vas. Znajte biti kritični, kad ustreba, prema uljudbi u kojoj rastete i koja nije uvijek pozorna na evanđeoske vrijednosti i na poštivanje čovjeka.
Bude li vaš život usmjeren prema Kristu, uljudba i društvo bit će kršćanskiji, jer ćete ih vi sami barem djelomično promijeniti. Zapravo životni izbori, ponašanja, djelovanja svakoga pridonose izgradnji društva i uljudbe. Zauzmite se da kršćanska uljudba postane sve više uljudba mladih. Prožmite uljudbu svojim stvaralaštvom.

8. U ovom su susretu sudjelovali redatelj, športaš, baletani, pjevači, predstavnici tolikih svijetova u kojima trebaju biti prisutni kao kršćani, da budu vidljivi znakovi Isusa a ne zakriveni. Vašem stvaralaštvu, dragi mladi Rimljani, povjeravam zadaću da promislite i ostvarite najprikladnije oblike naviještanja Evanđelja našemu gradu.
To je zadaća koju sam nazvao “gradske misije”, za koje se pripravlja cijela rimska Crkva. Zajedno, mladi i manje mladi, naviještat ćemo Kristovo Evanđelje svojem gradu. Zbog tog čina ljubavi prema Rimu, računam na vas, na vaše snage, vaše stvaralaštvo i vašu sposobnost da radite zajedno za zajedničko poslanje.
“Zajedno za evangeliziranje”, neka to bude lozinka vaših programa. “Zajedno” kao rimska Crkva koja, iako bogata različitim darovima, mora naviještati Evanđelje u zajednici i hrabro, ne stideći se dati svjedočanstvo za Gospodina (usp. 1 Tim 1,8). O tom navještaju ovisi budućnost ovoga grada, vaša budućnost.
Nakon naviještanja Evanđelja, koje se prenosi od srca srcu, od osobe osobi, pratite, slijedite, prihvaćajte u zajednicu otvorenu i raspoloživu, onoga tko se približi vjeri. Stvarajte centre, prihvatilišta za osobni hod vjere, gdje će naći odgovor na pitanja koja si mladića postavlja prije negoli Gospodinu kaže “da” u Crkvi. S tim u vezi želim podsjetiti da sam g. 1983, Svete godine otkupljenja, povjerio mladima mjesto blizu sv. Petra s tom namjenom: Centar sv. Lovre. Danas ga povjeravam vama. Učinite da postane, uoči Dvijetisućite, prihvatilištem mladih koji traže Gospodina u ovome gradu, da ih onda usmjerite u već postojeće župne skupine, udruge i pokrete. Osim toga stvorite i druge slične centre po cijelome gradu. Bit će to vrijedno služenje evangelizaciji.

9. Dragi mladići i djevojke grada Rima, hvala za ovaj susret, hvala za sve što ste rekli i pjevali. Hvala kardinalu namjesniku i prisutnim pomoćnim biskupima.
Nadasve hvala vama što ste ovdje ne da tu ostanete, nego da idete rimskim ulicama i pronosite radost koja dolazi od Krista. Nemojte ostati zatvoreni u svojim skupinama. Iziđite iz njih da se ponovno pronađete kao kršćani. Budite misionari da uživate ljepotu Evanđelja koje i danas može obratiti srca i izmijeniti svijet, svima dati razlog života i nade. Velika je zadaća koju vam povjeravam, ustrajte, ne budite malodušni pred poteškoćama.
Neka vas prati Gospodin Isus i neka vas štiti nebeska Majka Božja, koju Rim zaziva kao Spas rimskoga puka. A ja vam jamčim trajno sjećanje u molitvi, dok vas sada sve srdačno blagoslivljem.

Ivan Pavao II.