Uvodno biblijsko čitanje: Jd 15,8-10 Veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu dođoše da se dive dobročinstvu što ga Gospod ugini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. Kad uđoše u kuću njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreći: #!Ti si slava Juruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega! Rukom svojom sve si to učinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vječna vremena od Gospoda Svevladara.#! A sav narod reče: #!Amen!#!”

1. Stari zavjet želi da se divimo nekim izvanrednim ženama koje, na poticaj Duha Svetoga, sudjeluju u Izraelovim borbama i pobjedama i pridonose njegovu spasenju. Njihova prisutnost u življenju naroda nije ni sporedna ni pasivna: one se pojavljuju kao izvorne ličnosti povijesti spasenja. Evo najznačajnijih primjera.
Nakon prelaska Crvenoga mora, sveto štivo ističe poticaj žene nadahnute za svečano slavljenje ovog odlučujućeg događaja: “Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. Mirjam je začinjala pjesmu: #!Zapjevajte Jahvi, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao#!.”
Taj spomen ženske smionosti u sklopu slavlja ne ističe samo važnost uloge žene, nego i njezinu osobitu sklonost hvaljenju i zahvaljivanju Bogu.

2. Još važnije djelo izvodi, u doba Sudaca, proročica Debora. Nakon što je naredila vojskovođi da skupi ljude i da siđe u polje, ona je svojom prisutnošću zajamčila uspjeh izraelske vojske, navijestivši da će druga žena, Jaela, ubiti neprijateljskoga vođu.
Osim toga, da proslavi veliku pobjedu, Debora započinje dugu pjesmu kojom hvali Jaelino djelo: “Blagoslovljena među ženama bila Jaela,… slavljena među ženama šatora!” (Suci 5, 24). Toj pohvali odgovaraju, u Novom zavjetu, riječi koje u dan pohođenja Elizabeta upravlja Mariji: “Najblagoslovljenija si ti među ženama…” (Lk 1, 42).
Značajna uloga žene u spasenju naroda, koje objelodanjuju Debora i Jaela, ponovno se javlja u događaju proročice imenom Hulde koja je živjela u doba kralja Jošije.
Na upit svećenika Helkije, ona izgovara proročanstva koja naviještaju očitovanje praštanja za kralja koji se boji Božjega gnjeva. Hulda postaje tako vjesnica milosrđa i mira (usp. 2 Kr 22, 14-20).

3. Knjige o Juditi i Esteri, kojima je svrha savršeno uzvisiti pozitivni doprinos žene u povijesti izabranog naroda, predstavljaju – u sklopu civilizacije nasilja nasilja – dvije žene koje osiguravaju pobjedu i spas Izraelićanima.
Knjiga o Juditi, osobito, odnosi se na strašnu vojsku koju je Nabukodonosor poslao da podjarmi Izraela. Neprijateljska vojska, predvođena Holofernom, spremna je zauzeti grad Betuliju, na očaj stanovnika koji, smatrajući svako odupiranje beskorisnim, mole vojskovođe da se predaju. Ali Judita prekorava gradske starješine koji se, budući da nije bilo pomoći izvana, pokazuju spremnima predati Betuliju neprijatelju, kori ih zbog pomanjkanja vjere, ispovjedajući puno pouzdanje u spasenje koje dolazi od Gospodina. Nakon dugog zazivanja Boga, ona koja je znak vjernosti Gospodinu, ponizne molitve i želje da se sačuva čistom, upućuje se Holofernu, gordom i razuzdanom, neprijateljskom vojskovođi, idolopokloniku.
Ostavši sama s njim, Judita se, prije nego što ga udari, pomoli Jahvi govoreći: “Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!” (Jdt 13,7). Zatim, uzevši Holofernovu sablju, odsječe mu glavu.
I tu kao i u slučaju Davida pred Golijatom, Gospodin se služi slabošću da pobijedi silu. U ovom slučaju, međutim, žena je ona koja pobjeđuje: Judita, ne dopustivši da je obuzda strah i nevjerica narodnih starješina, uspijeva ubiti Holoferna, zasluživši pohvalu i hvalu velikog svećenika i jeruzalemskih starješina. Ovi, obrativši se ženi koja je pobijedila neprijatelja, kliču: “Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega! Rukom svojom sve si to učinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela. Blagoslovljena da si na vjeena vremena od Gospoda Svevladara” (Jdt 15,9-10).

4. U drugoj velikoj teškoći za Hebreje događa se pobjeda koju pripovijeda Knjiga o Esteri. U perzijskom kraljevstvu, Aman, kraljevski upravitelj, naređuje istrebljenje Hebreja. Da udalji opasnost, Mardokaj, Hebrej koji živi u gradu Suzi, žuri nećakinji Esteri, koja živi u kraljevoj palači, gdje je postigla položaj kraljice. Ona, protiv važećeg zakona, pojavivši se pred kraljem bez da je pozove, riskirajući i smrtnu kaznu, postiže opozivanje naredbe za istrebljenje. Amanu je suđeno, Mardokaj prima vlast, a Hebreji su, oslobođeni od prijetnje, svladali svoje neprijatelje.
I Judita i Estera stavljaju svoj život na kocku da zadobiju spasenje svome narodu. Ali ta su dva pothvata vrlo razlieita: Estera ne ubija neprijatelja, nego, prikazujući se posrednicom, posreduje u korist onih kojima prijeti istrebljenje.

5. Takvo se posredovanje pripisuje zatim drugoj ženi, Abigajili, ženi Nabalovoj, iz Prve Knjige o Samuelu. I ovdje se, zahvaljujući njezinom posredovanju, ostvaruje drugi slučaj spasenja.
Ona ide ususret Davidu, koji je odlučio uništiti Nabalovu obitelj, moleći oproštenje za grijeh svoga muža, i oslobađa svoj dom od sigurne nesreće (1 Sam 25).
Kako je lako uočiti, starozavjetna predaja više puta ističe, osobito u spisima koji su najbliži Kristovu dolasku, odlučujuće djelovanje žene za spasenje Izraela. Tako je Duh Sveti, po događajima starozavjetnih žena, sve točnije ocrtavao svojstva Marijina poslanja u djelu spasenja cijeloga čovječanstva.